Kao početnu točku u tom procesu predložio bih ponovno razmatranje "prirodnih lokacija" i "metoda učenja" u organizacijama. Uspijemo li pojasniti proces spontanog učenja, možda ćemo uspjeti zaplivati na valu opisanog fenomena. Činjenica je da ćemo morati uložiti manje truda u situaciji kada plivamo u smjeru vala i kada nam on pomaže.

Iznošenje potpune taksonomije trenutaka prirodnog učenja u organizacijama nadilazi moje sposobnosti, kao i potrebe ovog teksta. No, zamislite sada šalicu kave koja u organizacijskoj mitologiji ima ulogu Aladinove čarobne svjetiljke ili proročice iz Delfa, tj. mjesta iz kojeg izviru novosti. Mnogo ranije negoli se pojave službene korporativne vijesti, masa koja se okuplja oko šalice kave raspolaže s ekskluzivnim vijestima. U usporedbi s drugim oblicima i lokacijama učenja, za šalicu kave se može reći da je možda malo manje precizna, no njezin utjecaj na život u organizacijama ipak je veoma značajan.

Šalici kave možemo pridodati i druga značajna mjesta okupljanja u organizaciji, aparat za svježu vodu, hodnike koji povezuju urede, a u novije vrijeme i Internet, te njemu slično, Intranet.

Na kraju možemo zaključiti da se spontano učenje događa u svim dijelovima organizacije, prije svega na neočekivanim mjestima, a mogućnosti koje proizlaze iz ove spoznaje tek se počinju koristiti.

Komentar

Danijel Ritz

Upišemo li u naš internetski pretraživač riječ besplatno, (naslov originala je "learning is for free". Q21 ga je preveo kao "spontano ucenje" no naslov se moglo prevesti i kao "ucenje je besplatno" op. ure.) zasigurno ćemo na prvoj strani uočiti frazu najbolje stvari u životu su besplatne. Postoji i druga opcija koja kaže da nema besplatnog ručka, no bez

pročitaj...