Ackoff nam u svom članku daje dobar prikaz o hijerarhiji vrijednosti učenja i kako se ona može sačuvati kroz dizajn sustava učenja i prilagodbe.
On definira sadržaj učenja i odnos koji vlada među njegovim komponentama, te potiče diskusiju o iskustvenom učenju, bez da umanji značaj međuljudskog učenja u organizacijama:
Slika 1.
(pogledati u PDF-u)
Podaci su rezultat promatranja ljudi ili instrumenata mjerenja, a oni su bezvrijedni ako se ne procesuiraju u informacije koje su upotrebljive. Informacije nam pomažu u odluci "što napraviti" i "kao to napraviti", a to je znanje.
Znanje je sadržano u instrukcijama ili u "know-how"-u sustava; znanje može biti stečeno kroz iskustvo ili kroz trening, a ne kroz obrazovanje. Sadržaj obrazovanja trebao bi biti razumijevanje i mudrost. Inteligencija je sposobnost pojedinca da postigne znanje. Zato Ackoff kaže da bi mjerenje inteligencije trebalo biti prikazano kroz mogućnost učenja, a ne kroz količinu znanja koje netko posjeduje. U organizacijama menadžment treba znanje i informacije, s time da to nije dovoljno; uz navedeno treba razumijevanje i mudrost. U većini slučajeva imati puno informacija i znanja ne jamči razumijevanje i mudrost.
Slika 2.
(pogledati u PDF-u)
Razumijevanje pomaže i povećava brzinu postizanja znanja. Odgovara na namjeru. Sve četiri komponente učenja pretpostavljene su jedne drugima i razvijene su neovisno, premda u hijerarhijskom odnosu niti jedna nije manje važna od drugih.
Uvod Opsežna literatura na temu učenja uglavnom se bavi sociopsihološkim aspektima, odnosno načinom na koji učimo od drugih ljudi. Ovdje je važno istaknuti da cjelokupna ljudska spoznaja u svojoj krajnosti potječe iz iskustva, bilo vlastitog ili tuđeg. Učenje na temelju iskustva osobito je važno u organizacijama, prvenstveno zbog neprestane fluktuacije djelatnika. U ovom se članku bavim isk