Znanje se može steći pomoću vlastitog iskustva - na primjer, metodom pokušaja i pogrešaka - ili od druge osobe koja je znanje stekla također iz iskustva, bilo vlastitog ili tuđeg. Programiranje računala ili davanje naputaka ljudima primjer je podučavanja kako se nešto treba napraviti. Takvo se podučavanje naziva treningom, te se ne smije poistovjećivati s obrazovanjem. Česta je pogreška što se ne pravi razlika između treninga i obrazovanja, što rezultira stvaranjem tzv. obrazovnog sustava koji više vremena pridaje treningu, nego samom obrazovanju. Obrazovanje bi u svome sadržaju trebalo obuhvaćati razumijevanje i mudrost.

Računalni ekspertni sustavi u sebi sadrže kodificirano znanje nekog stručnjaka koje pohranjuju i čine dostupnim vanjskim korisnicima. Iako od vremena kada je Shannon razvio elektroničkog štakora koji samostalno pronalazi izlaz iz labirinta postoje računala koja su programirana za stjecanje znanja, za samostalno učenje, takvi su primjeri još i danas prava rijetkost.

Nadalje, inteligencija se tumači kao sposobnost pojedinca da stječe znanje. Stoga je prava mjera za inteligenciju sposobnost pojedinca da uči, odnosno sposobnost stjecanja znanja, a ne količina znanja koju netko posjeduje. Za ekspertne sustave koji ne stječu znanje, a većina ih nema tu sposobnost, ne može se smatrati da posjeduju inteligenciju, bilo umjetnu ili neku drugu. Neinteligentni sustavi su oni koji nemaju razvijenu sposobnost učenja. Oni dakle mogu posjedovati znanje, ali ga ne mogu samostalno stjecati.

Vođenje i menadžment očito zahtijevaju posjedovanje znanja i informacija. No, to nije dovoljno. Traži se i razumijevanje. Problemi se kod procesa vođenja javljaju više zbog nedostatka znanja, nego zbog nedostatka informacija, te više zbog nedostatka razumijevanja nego nedostatka znanja. Većina lidera i menadžera pati od prezasićenosti informacijama (eng. information overload), a ne zbog "prezasićenosti znanjem ili razumijevanjem".

Komentar

Dubravka Mirković

Ackoff nam u svom članku daje dobar prikaz o hijerarhiji vrijednosti učenja i kako se ona može sačuvati kroz dizajn sustava učenja i prilagodbe. On definira sadržaj učenja i odnos koji vlada među njegovim komponentama, te potiče diskusiju o iskustvenom učenju, bez da umanji značaj međuljudskog učenja u organizacijama: Slika 1.(pogledati u PDF-u) Podaci su rezultat promatranja ljudi ili instrume

pročitaj...