Sve te podatke treba unijeti u zapis odlučivanja (6) te pohraniti u neaktivnu memoriju i komparator. Primjer korištenog zapisa odlučivanja prikazan je na slici 2. Naime, vrlo je važno da se koristi potpuno neaktivna memorija iz razloga što ljudska memorija s vremenom mijenja svoj sadržaj, što se posebice odnosi na prognoze i očekivanja. Neaktivna pohrana informacija možda predstavlja jedinu prednost računala u odnosu na ljude.

Verzija zapisa odlučivanja (6), odnosno uvjeti za nadgledanje (7), moraju se poslati do funkcije za podršku odlučivanju koja ima odgovornost provjeravanja vjerodostojnosti očekivanja, pretpostavki i informacija korištenih pri donošenju odluka, kao i odgovornost za njihovu provedbu. Kada se zaprime informacije o vjerodostojnosti očekivanog učinka, kao i korištene bitne pretpostavke i informacije, potrebno ih je poslati u memoriju i komparator u obliku izvještaja nadgledanja (8). Tada slijedi usporedba stvarnih i očekivanih učinaka i pretpostavki te bitnih pojava, koja se temelji na korištenju informacija o zapisu odlučivanja (6) pohranjenih u memoriju i izvještajima nadgledanja (8).

 

Slika 2: Primjer zapisa odlučivanja (pogledati u PDF-u);

Kada komparator ne pronađe značajnu razliku između očekivanja i pretpostavki unutar praćene izvedbe zabilježene u izvještaju nadgledanja (8), potrebno je, za buduće reference, unijeti u memoriju zapis komparacije (9b). Taj zapis čuva ono što se zna ili ono za što se vjeruje da je ispravno, stoga bi trebao biti pohranjen u obliku kojemu se može na jednostavan način ponovno pristupiti, npr. korištenjem sustava ključnih riječi. Ako se primijeti znatna razlika, bilježit će se kao devijacija (9a) u funkciju dijagnoze i propisanog djelovanja. Takve nam devijacije naznačuju da je nešto pošlo krivim putem. Tada dolazi do potrebe za dijagnozom, kako bi se točno odredilo što nije u redu i što treba poduzeti. Svrha takve dijagnoze jest pronaći uzročnike devijacije te propisati korektivno djelovanje. Drugim riječima, dijagnostička se funkcija sastoji od objašnjenja pogreške, odnosno njezina razumijevanja.

Komentar

Dubravka Mirković

Ackoff nam u svom članku daje dobar prikaz o hijerarhiji vrijednosti učenja i kako se ona može sačuvati kroz dizajn sustava učenja i prilagodbe. On definira sadržaj učenja i odnos koji vlada među njegovim komponentama, te potiče diskusiju o iskustvenom učenju, bez da umanji značaj međuljudskog učenja u organizacijama: Slika 1.(pogledati u PDF-u) Podaci su rezultat promatranja ljudi ili instrume

pročitaj...