Postoji svega nekoliko izvora pogrešaka, a svaki od njih zahtijeva drugačiju vrstu korektivnog djelovanja.
1. Informacije, znanje ili razumijevanje (3) korišteni u donošenju prvotne odluke bili su pogrešni te stoga funkcija za podršku odlučivanju zahtijeva promjenu (10a) kako se pogreška ne bi ponovila. Informacije korištene u donošenju odluke također se mogu pribaviti iz analizatora simptoma i predsimptoma koji je opisan u daljnjem tekstu. Stoga je promjena možda i njemu potrebna (10d),
2. Pretpostavimo li da je odlučivanje bilo pogrešno, tada promjenu (10b) treba provesti i u tom podsustavu,
3. Moguće je da odluka bude ispravna, a provedba neispravna. U tom je slučaju potrebna promjena (10c) u ponašanju osoba koje su bile odgovorne za provedbu ili komunikaciju, upute i motivacijske poruke (5) unutar organizacije,
4. Moguće je da se okruženje promijenilo na neočekivan način. U takvim je slučajevima potrebno osmisliti ili bolji način predviđanja promjene okruženja ili smanjiti osjetljivosti na njih ili smanjiti vjerojatnost nastanka promjena. Navedeni slučajevi uključuju promjene (10a, 10b ili 10c) u funkciji podrške odlučivanju, u funkciji odlučivanja ili u organizaciji.
Pomoću ovih vrsta korektivnih djelovanja, dijagnoza i propisanog djelovanja osiguravaju se učenje i prilagodba.
Sada razmislimo na koji se način prepoznaju i formuliraju prijetnje i prilike koje nisu povezane s prethodnim odlukama. Simptom upućuje na prisustvo prijetnje ili prilike. On predstavlja samo jednu vrijednost unutar šireg raspona vrijednosti neke varijable te se obično pojavljuje u iznimno pozitivnim ili iznimno negativnim situacijama, rijetko u neutralnim. Primjerice, groznica je stanje izrazito visoke tjelesne temperature koja se rijetko ili nikad ne povezuje s dobrim zdravljem, a često s bolešću.
© SoL, Society for Organizational Learning, 1999.
For Croatia © Novem d.o.o.
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Ackoff nam u svom članku daje dobar prikaz o hijerarhiji vrijednosti učenja i kako se ona može sačuvati kroz dizajn sustava učenja i prilagodbe. On definira sadržaj učenja i odnos koji vlada među njegovim komponentama, te potiče diskusiju o iskustvenom učenju, bez da umanji značaj međuljudskog učenja u organizacijama: Slika 1.(pogledati u PDF-u) Podaci su rezultat promatranja ljudi ili instrume