VI. Glazba ne dolazi iz violine
Peter Senge: Na pitanje ću ti odgovoriti praktičnim primjerom. Svi se mi koristimo različitim vježbama, alatima, metodama i procesima koje smo tijekom vremena razvili. Želimo li stvoriti glazbu, potrebna nam je violina. Moramo imati instrument, zar ne? No, glazba ne dolazi iz violine. Violina je samo sredstvo. Iskustvo mi govori kako se glazba stvara u svijesti izvođača koji se koristi violinom kao instrumentom za provođenje glazbe u stvarnost. To je sjajan osjećaj - zabavljaš se i uživaš! Doista uživam u tom procesu, ponirem u svoju ljubav prema ljudima. Vodeći te radionice znam da na određenoj razini ništa ne može poći po krivu. Bez obzira što se dogodi, dogodilo se upravo ono što se u tom trenutku trebalo dogoditi. Moram priznati da se ne osjećam baš uvijek tako, no uvijek predosjetim trenutak u kojem takvo stanje nastaje. U tradiciji kršćanstva opisano stanje nazivamo milosrđem. Ipak, ponekad su takve situacije teške i naporne, iako na nekoj razini znam da ništa ne može poći po zlu. To znači da ne ispadne uvijek onako kako sam ja planirao, ali da je ono što je u određenom trenutku nastalo ispravno.
Kao što glazba ne dolazi iz violine, iskustvo prisnosti ne proizlazi iz pojedinih alata i metoda. Kvalitetna violina čini razliku, baš kao što kvalitetni alati, procesi i metode učenja čine razliku. No, kada vodim radionice uvijek naglašavam kako značaj kvalitete međuljudskih odnosa uvijek nadilazi značaj kvalitetne artikulacije voditelja.
COS: Na koje ljude se to odnosi?
Ljubav je prisustvo. Ljubav se odnosi na davanje i prisustvo.
Peter Senge: Zamislimo da dvoje ljudi moderira proces. Ključno u svemu tome je kvaliteta njihova odnosa koji ponekad može biti obilježen problemima. Ponavljam, ne radi se o dobrom ili lošem, radi se o tome da ne postoji problem o kojem se ne može razgovarati. Ako problem doista postoji, treba ga prihvatiti i biti zahvalan što se pojavio. To je ono što osobno smatram istinski kvalitetnim odnosom. On ne teče glatko. Prije se tu radi o odnosu u kojem susrećemo kvalitete prisustva, postojanja za drugoga i svjesnosti. Radi se o tome da što god se dogodilo, ljudi su tamo jedan za drugoga. Navedeno za mene predstavlja suštinu kvalitetnog odnosa, jer ljubav se odnosi na prisustvo. Ljubav se odnosi na davanje i prisustvo. Znam da taj program mogu kvalitetno voditi u suradnji s nekim osobama s kojima čak i ne surađujem mnogo, isključivo zato što između nas postoji opisana vrsta odnosa. Ponekad se oboje slažemo kako se radi o doista teškom odnosu. Nerazumijevanje postoji, kao i točke u kojima jedan drugome doista otežavamo situaciju te kada smo kritični jedan prema drugome. No, na dubljoj razini postoji stvarna ljubav, a ona je snažnija od kritike.
© C.Otto Scharmer, 2005. For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.dialogonleadership.org
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić