Bili su to izuzetno zanimljivi razgovori. Nažalost, nitko od nas nije osmislio na koji bi način o našim razgovorima mogli javno govoriti ili pisati. Naime, vrlo je teško kod slušatelja ili čitatelja proizvesti potrebnu razinu razumijevanja za iskustvo o kojem govorimo, a da se ono istovremeno razlikuje od uobičajenog iskustva prilikom korištenja riječi "ljubav". Smatram kako postoji dublja dominantna sila, a ona se odnosi na sposobnost da se praktički živi u svijetu kojeg želimo stvoriti.

Bob Fritz je razvio vrlo jednostavno načelo. Za mene je on pravi genijalac jer je po meni genijalac osoba koja je sposobna složenu, višeslojnu i iskustvenu stvarnost objasniti na jednostavan način. Rekao je kako "za kreativni proces ništa nije važnije od jasne predodžbe onoga što želimo stvoriti."

Znamo li što ustvari želimo stvoriti, tada do određene mjere u svojoj svijesti možemo živjeti u tome prostoru. Nema moćnije sile od misli i stvarnosti, uma i materije.

COS: Na koji način se onda možemo nositi s problemima koji se ne nalaze unutar, već između organizacija?


VII. Infrastruktura za učeće zajednice

Peter Senge: Veliki dio našeg rada unutar SoL-a odnosi se na eksperimentiranje - ponekad promišljeno, a ponekad slučajno - u stvaranju infrastrukture za podršku učećim zajednicama. Stalno se propitujemo o tome koja to infrastruktura može podržati razvoj učećih zajednica? Učeće zajednice prema mome mišljenju bolje opisuju naš rad negoli pojam učeće organizacije, upravo iz razloga koji si spomenuo. Mnogi značajni problemi nadilaze granice pojedine organizacije te stoga nismo samo zainteresirani za individualno, timsko i organizacijsko učenje, već posebice za interorganizacijsko učenje. Stoga ideja o učećim zajednicama postaje korisniji generički termin. Naime, učeće zajednice se mogu stvarati unutar organizacije, između organizacija, odnosno mogu se pojaviti na svim razinama unutar neke geografske regije, poput grada, općine, naroda ili svijeta. Tako učeća zajednica postaje moćnijom slikom od učeće organizacije.