Posljednju večer sam proveo u slušanju razgovora oko logorske vatre, i to zatvorenih očiju. Nisam trebao gledati u govornika. Prepoznao bih mu glas, a slušanje zatvorenih očiju mi je omogućavalo da čujem sadržaj kojeg inače ne bih mogao čuti. Nešto je u tim trenucima govorilo. Mislim kako je to nešto ustvari drevna infrastruktura za izgradnju zajednice, a ona se odnosi na jednostavno osiguranje prostora ljudima za iznošenje osobnih priča što im osigurava da se "njihov glas čuje". Ako u okviru petodnevnih seminara koje provodimo postoji vježba koju nikako ne smijemo ukloniti, onda je to jutarnji chech-in (vježba uključivanja prilikom koje svaki od sudionika iznosi osjećaje i razmišljanja u tom trenutku - op. ur.). Ljudi naprosto obožavaju chech-in, te ga ponekad moramo nasilno prekidati. Kada im na kraju seminara poručimo kako se radi o posljednjem chech-in-u, osjetim njihovu tugu. Smatram kako se ovdje radi o najstarijoj metodi izgradnje zajednice, ljudima koji sjede u krugu i međusobno razmjenjuju svoje male, osobne priče.

COS: Sve što si rekao podsjetilo me je na razgovor s Franciscom Varelom. On mi je naime govorio o najznačajnijoj slijepoj točki u njegovom području istraživanja - iskustvu. "U spoznajnoj znanosti ne raspolažemo metodologijom kojom je moguće tretirati iskustvo." To me je podsjetilo kako se organizacijsko učenje temelji na povezivanju iskustva i spoznaje na pojedinačnoj razini s kolektivnim iskustvom i institucionalnim upravljanjem.


VIII. Iskustvo, istina i participativna znanost

Peter Senge: Tako je. "Istina" je zanimljiva koncepcija. Koncepciju "istine" razvili smo za vrijeme industrijalizacije te je poistovjećujemo sa "znanstvenom istinom" koju ujedno smatramo jedinom istinom, te koja se odnosi na fizičku, manifestiranu stvarnost. No, postoji i druga, starija definicija "istine" koja se odnosi na istinu osobnog iskustva. To nas nadalje vodi prema dubljim dilemama obzirom da iskustvo ne možemo ograničiti na neku posebnu koncepciju. Iskustvo se ne može pretvoriti u neku posebnu koncepciju. Stoga možemo reći kako postoje različite definicije "Istine": iskustvena i konceptualna.

Jedno od najzanimljivijih pitanja je drevno pitanje koje se odnosi na integraciju obje definicije istine. Da li je ona moguća? Iskustvena istina - istina koju ne možemo izgovoriti riječima - sadržana je u osobi koja je doživjela iskustvo. To je razlog zbog kojeg nitko ne može sa sigurnošću reći što se dogodilo u krugu te iznova stvoriti iskustvo tog trenutka. Jednostavno moraš sudjelovati i proživjeti iskustvo na licu mjesta. No, ako bi bilo moguće na temelju toga stvoriti konceptualnu istinu, tada bi se ipak stvorila neka vrsta poveznice. Iako se iskustvena razina ne može reducirati na koncepciju, tek se njihovom zajedničkom uporabom može spoznati konačna istina!