SL: Spomenuli ste timski rad i koncepciju "učeće organizacije" Petera Sengea. Senge gorljivo zastupa stav da nam je danas potrebna drugačija vrsta liderstva. Tvrdi kako se moramo odmaknuti od starog modela lidera-junaka, lidera pojedinca, te na liderstvo gledati u kontekstu timova i grupa. Slažete li se s njime?

Naravno, iako smatram da se radi o prijelaznoj fazi. Osobno podržavam koncepciju Petera Blocka o "vodstvu služenjem" (eng. stewardship). No, krajnje odredište - tamo gdje ja želim stići - jest spoznaja da timovi u velikoj mjeri posjeduju sposobnost "samo-usmjeravanja", te da liderstvo podrazumijeva sasvim drugačiji skup aktivnosti nego što se tradicionalno misli. Također smatram kako organizacije uopće ne trebaju toliki broj lidera u svojim strukturama.

Mi, kao sljedbenici, moramo odustati od čekanja na "savršenog lidera" koji "zna sve odgovore" i kojemu ćemo predati u ruke naše probleme kako bi se on za njih pobrinuo. Moramo odustati od takvog ponašanja.

S druge strane lideri moraju odustati čak i od vjerovanja kako se njihov zadatak odnosi na "kreiranje organizacijske vizije". Moraju odustati od vjerovanja kako oni moraju "dizajnirati organizaciju" te da se ništa neće dogoditi ako "oni to ne učine".


SL: Kako biste u današnje vrijeme opisali kvalitetnog lidera?

Definicija koja mi se trenutno najviše sviđa je ona Morta Meyersona iz Perot Industries-a. (Neobičan izvor za takvu vrstu promišljanja.) "Kao predsjednik uprave", rekao je Morten, "shvatio sam da je sve što znam o liderstvu bilo pogrešno." Zatim je osmislio novu definiciju po kojoj je ključni zadatak lidera osigurati da organizacija spozna samu sebe.

Na lidera trebamo gledati kao na ogledalo, na osobu koja potiče i pomaže procese koji nam omogućavaju da shvatimo svoje sposobnosti, da spoznamo u koje interpretacije naše povijesti želimo ulaziti. Moramo poznavati klijente, moramo poznavati jedni druge, moramo znati zašto se nalazimo baš u ovom biznisu.

Organizacija mnogo toga treba znati o sebi. No, organizacije nikada ne reagiraju na ono što im se govori da jesu, ili na ono što im se govori da bi trebale biti. Smatram da mi, kao ljudska bića, ne možemo isključivo izvršavati naredbe. Štoviše, smatram kako niti jedno živo biće nije stvoreno da prihvaća tuđe naredbe, već da se kreativno izražava.