Obzirom da je funkcioniranje organizacija primarno određeno načinom razmišljanja i međusobnim odnosima ljudi koji u njima rade, zaključujemo kako se duboko utjelovljene politike i praksa koje koče rast i razvoj mogu promijeniti samo ako ti isti ljudi, a posebice lideri organizacija, proniknu u sam izvor svojih misli i pretpostavki, te s time usko povezano, način kreiranja paradigmi kojima objašnjavaju funkcioniranje svijeta oko sebe.


Nova znanost liderstva

Opće je poznato da je fizika "temeljna znanost" odnosno "znanost svih znanosti" na kojoj sve ostale, pa tako i društvene, temelje svoje spoznaje. Zapadnjački mehanicistički svjetonazor koji i danas još uvijek snažno utječe na način razmišljanja (mentalne modele) organizacijskih lidera stvoren je na temeljima Newtonove fizike 17. stoljeća koja nas navodi da mislimo kako svijet funkcionira poput ogromnog stroja te kako je razumijevanje dijelova ključ za razumijevanje cjeline. Cjelina se rastavlja na dijelove (npr. poslovne funkcije u poduzeću, dijelovi tijela), detaljno analizira i zatim ponovno sastavlja bez gubitaka u procesu. Pretpostavlja se sljedeće: što više znamo o funkcioniranju dijelova više ćemo znati o funkcioniranju cjeline. Mehanicizam se, naravno, snažno očituje i u poslovnoj praksi. Pod njegovim utjecajem, lideri svoje organizacije obično dizajniraju na pogrešnim pretpostavkama:

1. da upravljati treba rastavljanjem cjeline na dijelove;
2. da moć izvire iz primjene sile;
3. da je svijet predvidljiv i kontrolabilan (planiranje).

Za Newtonovu znanost, a time i današnju prevladavajuću znanost liderstva, veoma je važno reći da je ona materijalistička jer funkcioniranje svijeta nastoji razumjeti putem fizičkih osjetila. Sve što jest, što je stvarno, mora biti zamjetljivo osjetilima. Ako se "nešto" ne može spoznati putem osjetila, tada to "nešto" ustvari ne postoji. Opisani način rezoniranja doveo je do toga da su emocionalno-spiritualne komponente života gotovo u potpunosti izuzete iz razmatranja kao "nebitne periferne komplikacije" dovodeći u konačnici do ogromnih problema u "svijetu organizacija" (P. Drucker) u kojem danas živimo.