Za vođenje organizacija navedene su pretpostavke iznimno važne. Svijet kojeg opisuju nove znanosti radikalno mijenja naša vjerovanja i percepciju u mnogim područjima ljudskog djelovanja. Nove ideje pomalo pronalaze prostor u svim znanstvenim disciplinama, pa tako i u znanosti menadžmenta. Liderstvo, apstraktan fenomen koji je čovjeka intrigirao još od drevnih vremena, sve se više promatra kroz prizmu odnosa. Gotovo svi današnji teoretičari naglašavaju značaj kompleksnih odnosa lidera s okolinom te naglasak stavljaju na produbljivanje partnerstva, osnaživanje zaposlenika, timove, sljedbenike, mreže te posebice na ulogu i značaj konteksta.

Kako za svaku organizaciju raste značaj sveukupnih odnos s dionicima i zajednicom, tako također raste značaj etičkih i moralnih pitanja i problema koji prestaju biti magloviti religijski koncepti te postaju ključni elementi odnosa. Na razini pojedinca, veliki broj autora danas piše i govori o našem "unutarnjem odnosu s duhom i svrhom života" (M. Wheatley) , a ekolozi nas upozoravaju da nismo povezani samo sa svim živim bićima već i s budućim generacijama prema kojima moramo pokazati odgovornost.

U istraživanju motivacije pozornost znanstvenika sve se više odmiče od eksternih nagrada prema intrinzičnim čimbenicima motivacije: zajedništvu, dostojanstvu, svrhovitosti i ljubavi za koje se pokazalo kako snažno utječu na pojedinca i grupu. Na taj način, unatoč mnogim pokušajima da se zadrži mehanicistički svjetonazor, zaboravljena i "nerelevantna " emocionalno-spiritualna komponenta vraća se u organizacijski život. Lideri pomalo shvaćaju da im stara uvjerenja i načela po kojima se uspjeh dostizao ograničavanjem zaposlenika, čvrstom kontrolom i primjenom sile više ne služe. Napuštanjem ideje "velikog stroja", te samim time i ideje o zaposlenicima kao "lako zamjenjivim dijelovima" tog istog stroja, postaju svjesniji veličine i nevjerojatnih mogućnosti ljudskog bića.

U novoj znanosti liderstva fokus interesa se pomiče s "opipljivih" na "neopipljive" kategorije kao što su vizija, vrijednosti ili kultura. Iako je ta nova znanost još uvijek u povojima te ne može odgovoriti na pitanje zašto su navedene kategorije toliko značajne, nitko više ne dovodi u pitanje njihov ključni utjecaj na organizacijski razvoj. Moderni lideri znaju da im u dostizanju dugoročne održivosti i kohezije u stalno promjenjivom okruženju kontrola više ne može pomoći te se stoga sve više pouzdaju u nevidljive, a u isto vrijeme očigledno moćne sile.