Gandhi nije bio baš primjeran učenik. Nakon završetka školovanja odlučio se za studij prava u Londonu, gdje je boravio od 1888. do 1891. godine. Zbog odlaska u London raskinuo je s tradicijom i ostavio mladu, nepismenu suprugu Kasturbai. Njegov boravak u Engleskoj mogao bi se tumačiti kao "izbjegavanje iskušenja i učenje novih ideja". Tako mu se primjerice veoma svidio Novi Zavjet, dok Stari Zavjet nikako nije mogao prihvatiti.

Nakon kratkog i neuspješnog rada u odvjetničkom uredu po povratku u Indiju, Gandhi 1893. g. seli u Južnoafričku Republiku kako bi bio savjetnik jednom uglednom članu indijske muslimanske zajednice. 1901. g. vraća se u Indiju kako bi živio sa suprugom, no to je trajalo samo godinu dana te se već 1902. g., na zahtjev indijske zajednice, ponovno vraća u Južnoafričku Republiku.


Swaraj

U Južnoafričkoj Republici Gandhi je proveo 21 godinu života. Ključni događaj tog perioda dogodio se za vrijeme putovanja vlakom kada je od njega zatraženo da napusti prvi razred zbog jednog Europljanina. Obzirom da se protivio, na silu je izbačen iz vlaka unatoč tome što je imao valjanu putnu kartu. To nažalost nije bilo jedino poniženje zbog etničke pripadnosti koje je doživio u prvih nekoliko mjeseci boravka u toj zemlji.

U Južnoafričkoj Republici stvorene su njegove dvije središnje koncepcije:
1. "Swaraj" - neovisnost za Indiju i osobna duhovna obnova svih Indijaca,
2. "Satyagraha" - istina, ljubav i nenasilje. Važno je istaknuti da je koncepcija "Satyagraha" mnogo šira od samog građanskog neposluha. Gandhi je smatrao kako pasivni otpor vrlo lako može prijeći u aktivni otpor, dakle u nasilje. Za njegovu koncepciju ključno je bilo "poštivati drugu stranu", što je isključivalo svaki oblik nasilja.