Mahatma Gandhi - 2.dio

Mick Yates Mahatma Gandhi se ubraja u najfascinantnije ličnosti 20. stoljeća. Njegov nenasilni istup protiv diskriminacije u Južnoafričkoj Republici i Indiji, zajedno s učenjem koje je iz toga proizašlo, učinili su ga jednim od najvećih uzora čovječanstva.

Pregovori

1939. godine Gandhi se mnogo aktivnije vratio političkom životu. U suradnji s Kongresom donio je odluku da će podržati Veliku Britaniju u Drugom svjetskom ratu samo ako Indija dobije neovisnost. Zatočen je 1942. g., a pušten na slobodu dvije godine kasnije zbog lošeg zdravlja.

Churchill je 1942. g. u Indiju poslao ljevičara Sir Stafforda Crippsa kako bi ovaj osmislio plan za uvjetovanu, no poprilično ograničenu neovisnost Indije. Kongres je odbio britanski prijedlog te je u kolovozu iste godine pokrenut nacionalni "Satyagraha". Britanci su Gandhija okrivili za propast pregovora, a u studenom 1942. godine Churchill je izrekao poznatu rečenicu: "Nisam postao kraljev premijer da bih sudjelovao u likvidaciji Britanskoga carstva."

U kolovozu 1942. g. Gandhi je iznio zahtjev po kojem je Britansko carstvo zauvijek moralo napustiti Indiju te je rekao članovima Kongresa kako se od tog trenutka trebaju smatrati slobodnima od britanskog upravljanja. Gandhi i drugi lideri Kongresa odmah su uhićeni i zatočeni u palači Aga Khan u Poonai. Ubrzo se građanski neposluh pretvorio u nasilje za koje je kraljevski namjesnik lord Linlithgow optužio Gandhija. Njega je ta optužba šokirala te je pismima nastojao komunicirati s namjesnikom. Obzirom da od njega nije stizao pozitivan odgovor, Gandhi je u veljači 1943. započeo s gladovanjem kojim je želio prekinuti zastoj u pregovorima i koje je trajalo 21 dan. Preživio je, no od tada pa nadalje zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno.

22. veljače 1944. godine preminula je Gandhijeva supruga Kasturbai dok su zajedno bili zatočeni u zatvoru, a on sam je pušten na slobodu 6. svibnja, u 74. godini života. U britanskim zatvorima u Indiji ukupno je proveo pet i pol godina.