Južnoafrička Republika

Drugi ključni događaj se zbio 1906. godine kada je Gandhi organizirao medicinsku pomoć za Zululand. Vlada je na sve načine nastojala ugušiti pobunu Zulua koja je započela ubojstvom poreznika. Gandhija su snažno potresle patnje pripadnika tog plemena te pomanjkanje brige za ranjenike u sukobu. Kako je sam kasnije pisao u Autobiografiji, njegovanje bolesnih i ozlijeđenih pričinjavalo mu je "najveće zadovoljstvo". U to vrijeme Gandhi se zavjetovao na sljedbe:
1. "Brahmacharya" - celibata, starog hinduističkog zavjeta,
2. "Satyagraha" - istine, ljubavi i nenasilja, zavjeta kojeg je sam osmislio,
3. "Ahisma" - nenasilja prema svim bićima, koje je uključivalo i vegetarijanstvo.

Kasnije u životu Gandhi je znao spavati potpuno gol u krevetu s nekom od svojih suradnica. Opisane eksperimente u domeni seksualne samokontrole javnost je smatrala iznimno kontroverznim, dok se njegova osobna namjera odnosila na ispitivanje ograničenja seksualnosti te pokazivanje kako je ipak moguće zadržati "apsolutnu nevinost", poput one u djeteta.

1904. godine započeo je s izdavanjem tjednika Indian Opinion. Iste je godine počeo živjeti u komuni na farmi Phoenix u Natalu, dok je 1910. godine osnovao farmu Tolstoj u blizini Johannesburga. Farma se prostirala na površini od 1000 hektara, a dobio ju je na poklon od prijatelja Židova, što dovoljno govori o Gandhijevoj neobično širokoj i ponekad eklektičkoj sljedbi, čak i u tim ranim godinama.


"Satyagraha"

1906. godine transvaalska vlada je željela popisati sve Indijce i uzeti im otiske prstiju, tretirajući ih "poput kriminalaca". Zakon je također propisao da se registrirati mogu isključivo Indijci s prebivalištem, ograničavao im je slobodu kretanja između Provincija, te je imigraciju stavljao pod strogu kontrolu. U to je vrijeme u Transvaalu živjelo oko 13.000 Indijaca, a u cijeloj Južnoafričkoj Republici oko 100.000, što znači da se zakon odnosio na veliku grupu ljudi. Gandhi je zbog toga otputovao u Englesku kako bi priskrbio podršku za svoja stajališta. No, unatoč podrške koju je tamo dobio, zakon je 1907. g. ipak izglasan pod nazivom "Zakon o registriranju Azijata" (Asiatic Registration Bill). Gandhi i njegovi sljedbenici taj su dokument nazvali "Crnim Zakonom" (The Black Act).