Prema Indiji

U Indiji mu je, kao posljedica provedenih aktivnosti, stalno rasla popularnost što je činilo kvalitetnu platformu za političko djelovanje po povratku u rodnu zemlju. Za vrijeme boravka u Južnoafričkoj Republici njegovo se djelovanje nikako ne bi moglo okarakterizirati kao "anti britansko". Također se može reći da je prema generalu Smutsu uvijek nastupao na civiliziran i dostojan način. Vjerovao je u svoju dužnost prema Britanskom imperiju, pogotovo u vrijeme ratova, što je i dokazao organiziranjem još jedne, iako manje uspješne, skupine za pomoć ranjenicima u vrijeme Prvog svjetskog rata. Vrativši se u Indiju 1918. godine, pomagao je u regrutiranju trupa za potrebe britanske vojske.

No, za Gandhija bi se prije moglo reći da je bio pro-indijski orijentiran, te da se zalagao za istinu i nenasilje. U suštini, on se borio za ljudska prava, no uvijek s jednim dubokim osobnim angažmanom i posvećenošću, te je opisano ponašanje nastavio primjenjivati po povratku u rodnu zemlju. Južnoafričku Republiku je napustio s izgrađenim stavovima osobne životne filozofije, dokazanim metodama za organiziranje ljudi u svrhu dostizanja političkih ciljeva, rastućim ugledom i velikim osobnim samopouzdanjem.


Podjela Bengala

U razdoblju između 1905. i 1911. g. lord Curzon, britanski kraljevski namjesnik u Indiji, podijelio je provinciju Bengal na dva dijela: na Zapadni Bengal, Bihar i Orissu - s većinskim hinduskim stanovništvom i Istočni Bengal i Assam - s većinskim muslimanskim stanovništvom, i to isključivo zbog kratkoročnih političkih dobitaka koji su uzrokovali dugoročne implikacije. Što je još važnije, taj je događaj poslužio kako bi se narod Indije probudio i shvatio da mora potražiti vlastitu neovisnost te preuzeti kontrolu nad vlastitom sudbinom. Kako je to i vidljivo iz njegove knjige "Sabrana djela", Gandhi je bio izvrsno informiran o razvoju događaja u toj regiji.