Povratak u Indiju

1914. g. Gandhi je konačno napustio Južnoafričku Republiku te se je, nakon nekoliko mjeseci provedenih u Engleskoj gdje je organizirao medicinsku pomoć za britansku vojsku, vratio u Indiju krajem iste godine. 1915. g. je uz rijeku Sabarmati osnovao Sabarmati ("Satyagraha") Ashram, blizu grada Ahmedabada. Treba još napomenuti da je 1936.g. osnovao Sevagram Ashram kod grada Wardha.

Prije negoli je započeo s novim akcijama, pažljivo je proučio političku situaciju u Indiji. 1917. g. pokrenuo je prvu kampanju "Satyagraha" boreći se za prava ratara na plantažama indiga u Champaranu, Bihar. Iako je uhićen, protiv njega nije podignuta optužnica. 1918. g. predvodio je štrajk tvorničkih radnika u Ahmedabadu. Nakon tri dana njegova prvog "Satyagraha" gladovanja u Indiji, postignut je dogovor između vlasnika i radnika. Svi ti događaji stvorili su u tom trenutku određeni polet.

Smatrajući to svojom dužnošću, 1918. g. aktivno je regrutirao indijske dobrovoljce za borbu u Prvom svjetskom ratu. U travnju 1919. g. organizirao je nacionalni "Hartal", odnosno masovni štrajk protiv britanskih vlasti. Gladovao je tri dana, smatrajući to pokorom za nasilje hinduističkih aktivista. No, nažalost, Hartal je djelomično uzrokovao poznati masakr u Amritsaru. Iako je Vlada zabranila javna okupljanja u Punjabu, jedno je ipak organizirano, te je tom prilikom, po naređenju britanskog generala Dyera, ubijeno 379 nenaoružanih Sikha, dok ih je ranjeno 1137 - muškaraca, žena i djece. Kada su se saznale sve okolnosti ovog nemilog događaja, javnost u Indiji i Velikoj Britaniji se podijelila. Izvješće Hunterove komisije uvelike je oslobodilo Dyera te tako u velikoj mjeri diskreditiralo kolonijalno carstvo.