Kongres

1920. godine Gandhi je postao liderom Lige za indijsko pravo (All India Home Rule League) te je u to vrijeme izradio nacrt prvog statuta Indijskog Nacionalnog Kongresa. "Satyagraha" je prihvaćena, iako ne baš glatko i bez otpora, kao ključna politika Kongresa što je i ostala sve do neovisnosti.

Tako je 1920. g. prvi puta na nacionalnoj razini pokrenut pokret "ne-suradnje" koji se koristio raznim metodama, poput paljenja odjeće okupatora. Rabrindranath Tagore, pjesnik i dobitnik Nobelove nagrade, bio je među nekolicinom ključnih lidera koji su smatrali kako Gandhi previše "hrani" nacionalizam. Tagore je bio Gandhijev prijatelj (prvi ga je nazvao "Mahatma"), te mu je stalno ukazivao na potrebu integracije Indije u globalnu zajednicu. Gandhi se u načelu s njime slagao, no vjerovao je kako je neovisna Indija glavni preduvjet za ostvarenje tog cilja.


Bardoli

U Bardoliju je 1922. g. Sardar Patel vodio "Satyagraha" protiv nepravednog oporezivanja. Bio je to iznimno pozitivan događaj koji je označio prekretnicu u povijesti borbe za neovisnost i pokazao svu snagu širokih masa u zajedničkom djelovanju. Nažalost, taj je događaj doveo i do nereda, a Gandhi je u pokori za nasilje gladovao pet dana. 1922. godine prvi je put uhićen u Indiji zbog paljenja odjeće. Na suđenju je toliko dirnuo kolonijalnog suca koji je tom prilikom izjavio kako "nikome doli njemu samome neće biti draže ako ga vlasti odluče pustiti na slobodu prije odsluženja kazne". Gandhi mu je zahvalio na najljubazniji mogući način te je na kraju pušten iz zatvora nakon 22 mjeseca, iako mu je bila izrečena kazna od 6 godina zatvora. U razdoblju od 1924. do 1928. godine Gandhi se poprilično umirio te je 1926. g. čak uzeo "slobodnu godinu" kako bi se posvetio razmišljanju i eksperimentiranju. Tada se stanje u Indiji pogoršalo, a politička se scena dodatno zakomplicirala.