Marš soli

1930. godine Gandhi je vodio poznati "Marš soli". Kolonijalna vlada je već više godina oporezivala sol, stavljajući istovremeno neovlaštenu proizvodnju ovog osnovnog minerala izvan zakona. Sve to je iznimno pogađalo najsiromašnije slojeve stanovništva koje je "Marš soli" bez sumnje najviše dirnuo. Tim je potezom Gandhi na sebe dodatno privukao globalno zanimanje, što je cjelokupni marš pretvorilo u najuspješniji događaj čitave kampanje za neovisnost. Iako Kongres nije u potpunosti podržavao njegovu ideju, Gandhi je pronašao odličan, te istovremeno i jednostavan način da svih dirne u srce. Treba napomenuti da je marš dobio veliku podršku žena, te da je Gandhi cijelo vrijeme na domišljat način koristio indijske i globalne medije kako bi upozorio na aktualna pitanja.

Za vrijeme prvih dana marša Gandhi je održao vjerojatno najdirljiviji govor u svome životu prilikom kojeg je grdio svoje pristalice koji su mu se pridružili u hodu zato što su u svome nastojanju iscrpljivali resurse siromašnih sela na putu. Gandhi ih je tom prilikom pozvao na "osobnu čistoću" i jednakost između sudionika u maršu i stanovništva koje susreću na putu, što je cjelokupnoj akciji osiguralo čvrste moralne temelje.

Za dovršenje Marša bila su im potrebna 24 dana u kojima su propješačili 360 km. Marš je započeo 12. ožujka iz Sabarmati Ashrama, a završio 6. travnja na obali kod mjesta Dandi. Na početku je Gandhi imao 78 sljedbenika, a putovanje je završio s nekoliko desetaka tisuća sljedbenika. U trenutku kada je simbolično na plaži podigao sol i tako prekršio zakon Gandhi je imao šezdeset godina. Iako je uhićen zajedno s tisućama pristalica, nikada nije poslan na sud.

Nažalost, oporezivanje soli nije ukinuto sve do listopada 1946. g. i Nehruove vlade.