Prema Engleskoj

Lord Irwin, britanski kraljevski namjesnik, nije bio odlučan oko uhićenja Gandhija, posebice zbog vladinog poraza u Bardoliju, te djelomice i zbog toga što se s Gandhijem slagao oko nepravednosti nekih aktualnih zakona. Unatoč tome, Gandhi i drugi lideri Kongresa pušteni su na slobodu tek u siječnju 1931. g.

U ožujku iste godine Gandhi i Irwin su uspjeli doći do kompromisa kojim je prekinut građanski neposluh. U kolovozu 1931. g. Gandhi je prisustvovao neuspješnoj konferenciji u Londonu te je po povratku kući ponovno započeo "Satyagraha". Za vrijeme putovanja u Englesku upoznao je samog Kralja, lidere iz mnogih sektora, te je posjetio tvorničke radnike u Lancashireu kako bi im objasnio da njegovo odbijanje uvozne odjeće ne predstavlja napad na njih čime si je priskrbio čak i njihovu podršku. Ubrzo nakon toga, Churchill ga je prozvao "polugolim fakirom", na čemu mu je Gandhi zahvalio te dodao: "Volio bih da sam polugoli fakir. Nažalost, to još uvijek nisam."


"Božja djeca"

1932. g. Gandhi je ponovno uhićen (ukupno je proveo 2338 dana u zatvorima u Indiji i Južnoafričkoj Republici), ali je pušten bez suđenja. 1933. g. pokrenuo je tjednik "Harijan" i započeo veliku kampanju za potporu "Parijama" ("Nedodirljivima", ljudima izbačenim iz kastinskog sustava koji su osuđeni raditi najgore moguće poslove - op. ur.), odnosno "Božjoj djeci", kako ih je Gandhi običavao nazivati.

Bilo mu je jasno kako pitanje kasta i parija predstavlja ogromni problem za buduće ustrojavanje Indije te su mu stoga upravo ti problemi bili u središtu interesa. Parije nisu uvijek spremno prihvaćali njegove pokušaje, te je Gandhi na kraju života rekao kako svoja nastojanja po tom pitanju smatra neuspješnima. Pa ipak, nakon teških pregovora i još jednog gladovanja, osigurao je potpisivanje sporazuma između Kongresa, lidera "Nedodirljivih" Ambedkera i Vlade.