Neki od kršćanskih sljedbenika su tvrdili da se njegov pristup, a posebice u dijelu koji se odnosi na samopožrtvovanje i "patničku ljubav", gotovo u potpunosti oslanja na kršćanstvo. Za boravka u Vatikanu uopće nije obraćao pažnju na grandiozna umjetnička djela, no zastao je kako bi oplakao Raspeće!

Njegova su uvjerenja bila ključna za sve što je radio. U kršćanstvu je vidio ljubav, u islamu izravan odnos s jednim Bogom, a u hinduizmu jedinstvo života. Religija je za Gandhija značila "ono što pojedinac čini", a ne "ono u što pojedinac vjeruje". Djelovanje je za njega bilo ključno.

Zapadnjačka doktrina govori o umu-tijelu ili umu-tijelu-duši, uz dodatak kako se um sastoji od ega i ida. Međutim, Gandhi je oblikovao mnogo složeniju višeslojnu teoriju o ljudskom biću. Neki aspekti teorije bili su klasični hinduistički, a ostali su bili dodaci, odnosno modifikacije samoga Gandhija. Iskreno rečeno, u njegovim tekstovima nema baš previše konzistentnosti, no smatram kako to samo odražava njegov osobni razvoj tijekom vremena, a ne i intelektualnu nezrelost.

Gandhi je razlikovao četiri dijela u cjelini, zbog kojih čovjek jest ono što jest.

Prvi dio je tijelo, u klasičnom, kartezijanskom smislu. Ono se dijeli na dva dijela - fizički aspekt tijela te osjetila pomoću kojih komuniciramo s okolinom.

Drugi dio je um ili "manas". Kao što su to učinili i mnogi drugi mislioci, Gandhi ga dijeli između svijesti ("chetana") i inteligencije ("buddhi"). Sve do sada navedeno ne predstavlja nikakvu novost.

Treće, Gandhi je poput svih Hindusa vjerovao u duh ("attman"). Attman ne predstavlja u kartezijanskom smislu "duh u stroju", već univerzalno načelo, odnosno silu u nama samima koja nas spaja sa svemirom. Ovo načelo je ključno za razumijevanje Gandhijeve "Satyagraha", budući da je osmišljeno kako bi ponovno oživjelo duhovnu prirodu u svima nama. Prisjetite se da u "Swaraju" nije želio samo neovisnost Indije - želio je neovisnost svakoga od nas, ponovno duhovno rođenje. Nadalje, Gandhi je vjerovao da attman u svakome od nas osigurava karizmu koja nam je potrebna kako bismo vodili druge - obzirom da attman sve povezuje.