Četvrti dio je psihološka ili moralna sklonost koju svi imamo, a koja pripada svakome pojedincu ("swabhava"). Vjerovao je kako je "swabhava" prije produkt ponovnog rađanja i "karme" nego naučenih karakteristika. Naime, prema njegovom mišljenju Bog nije osoba, već Istina sama. Na taj način otkrivanjem vlastite istine pojedinac postiže svoj osobni duhovni cilj ("moksha"). Za Gandhija je duhovna obnova ključna za istinsku slobodu svakog pojedinca.


Vrednote

Za Gandhija je Istina bila sve što je važno, te je bila suštinski povezana s koncepcijama nenasilja i duhovne obnove, kao što su "Satyagraha" i "Swaraj". "Satyagraha" ne predstavlja samo političku metodu, već i moralni iskaz o tome "na koji način treba politički djelovati". Ako se aktivnosti nisu mogle provesti na ispravan način, tada on radije nije ništa činio.

Istina je također povezana s poniznošću, čistoćom, celibatom i siromaštvom. Povezana je s jedinstvom (vjere i uvjerenja) i dobrotom čovječanstva. Uvijek je vjerovao da su ljudi u suštini dobri - to je vjerovanje u isto vrijeme bilo ključ njegova uspjeha kao lidera i razlog njegovih neuspjeha. Vjerovao je u djelovanje, a ne u riječi i govore.
Vjerovao je u marljivost i samopouzdanje. Zazirao je od modernog društva, a ponajviše od raspadanja ruralnih zajednica zbog odlaska ljudi u gradove. Gandhi je vjerovao da se zdravlje dostiže na najbolji način prirodnim metodama. Nikada nije koristio moderne lijekove, osim u slučaju operacije slijepog crijeva.


Promjena

Cijeli njegov život odnosi se na djelovanje, na poticanje pozitivnih promjena. U svojim nastojanjima je uspijevao, ali i griješio, no uvijek je išao naprijed te nikada nije odustajao od djelovanja s ciljem društvenog i duhovnog unapređenja, kako pojedinca tako i cjelokupne nacije. Neke je promjene uspio provesti, dok druge nije. U nekim je pak slučajevima uspjeh stigao nekoliko godina nakon akcije. Primjerice, oporezivanje soli je u potpunosti ukinuto tek prilikom proglašenja neovisnosti.