Vizija

S druge strane, teško se može reći da je razvio "model suvremenosti" koji bi bio otvoren za propitivanje. Poštovao je Britance, ali ne i modernu civilizaciju. Smatrao je kako proces industrijalizacije vodi prema društvu bez vjere. Također je smatrao apsurdnim da žene rade u tvornicama - te je podržavao britanske sufražetkinje (eng. suffragette movement - pokret u Engleskoj koji se borio za biračko pravo žena - op. ur.). U suštini je Britance smatrao dobrim ljudima, s dobrim institucijama, koji su skrenuli s puta ispravnosti zbog modernizma.

Također se čini kako je njegova vizija jednim dijelom bila "isključiva", obzirom da je isključivala pozitivne učinke industrijalizacije i globalizacije svjetskog gospodarstva. Na neki je način ironično da čovjek s ovako visokim idealima nije uspio pronaći kvalitetnije rješenje za balansiranje dviju oprečnih sila: duhovnih vrijednosti i moderne industrijalizacije.

Iako je jasno osjećao da "nasilje svih vlada" ustvari znači da bi ljudi trebali kontrolirati vlastitu sudbinu u manjim skupinama, u konačnici se nije zalagao za pluralističku demokratsku Indiju. Vjerovao je kako bi male seoske zajednice mogle u tome biti uspješne. Za razliku od njega, Nehru je bio lider koji je poticao masovnu demokraciju, prenoseći narodu svoju viziju socijalističke Indije utemeljene u slavnoj povijesti i britanskom modelu demokracije. Zalagao se za Indiju koja će čvrsto i neovisno ići naprijed.


Osposobljavanje

U kontekstu formalne organizacije, Gandhi se koristio nekim jedinstvenim metodama. Uvijek je znao kako dovesti ljude na pravo mjesto kako bi učinili ono što su trebali učiniti. Ništa mu nije bilo strano - od organiziranja grupa za pomoć ranjenicima, organiziranja raznih protesta, sakupljanja novčanih sredstava ili čak regrutiranja trupa za ratovanje. Međutim, ono što mu je osiguravalo uspjeh bila su njegova djela. Svojim je životom pokazivao što želi od drugih ljudi. Svojim je primjerom pokazivao kako se treba ponašati, bilo u svakodnevnom životu ili značajnom političkom protestu.