Nelson Mandela

Anders Hallengren Nelson Mandela, poznat i kao Madiba, lider Afričkog nacionalnog kongresa koji se cijeli život borio protiv aparthejda. Proveo je u zatvoru 27 godina, a 1994. godine je izabran za predsjednika Južnoafričke Republike. "Najslavniji zatvorenik svijeta" istinsko je utjelovljenje čovjekove borbe za slobodu i jednakost. Tijekom svojeg nimalo laganog života primio je mnoge nagrade i priznanja, među kojima je najvažnija Nobelova nagrada za mir iz 1993. g. Po mišljenju mnogih Mandela je osoba iz uskog kruga najutjecajnijih ljudi današnjice, cijenjeni državnih koji bez straha i suzdržavanja iznosi svoje stavove, uvijek u službi ljudskih prava.

Jednakost i pluralizam

Nakon 27 godina provedenih u zatvoru, Nelson Mandela je uspio konačno ukinuti aparthejd u Južnoafričkoj Republici, dogovoriti opće pravo glasa i demokratske izbore, te postati prvim crnim predsjednikom te zemlje 1994. g. U tim je trenucima bio svjestan ogromnog značaja svoga uspjeha te u isto vrijeme dirnut pažnjom usmjerenom na njega obzirom da je postao povijesnim simbolom borbe za ljudska prava. To je i razumljivo jer se u periodu između 1952. i 1990. g. u javnosti pojavio samo tri puta.

Mnogobrojni ljudi različitih nacionalnosti doprinijeli su ovom uspjehu. Naime, Afrika je oslobođena od kolonijalizma za vrijeme njegovog boravka u zatvoru gdje je, kako sam kaže, često razmišljao o istini starog plemena Bantu "umuntu ngumuntu ngabantu" (kao ljudi postojimo samo kroz druge ljude). To mu je pomoglo da shvati, ranije i jasnije od svih svojih suvremenika, da je "zajednička međuovisnost" neizbježna u ljudskim odnosima, te da je "ono što nam je zajedničko mnogo šire i snažnije od onoga što nas razdvaja". Porijeklo i razvoj njegove osobne vizije iznimno je zanimljivo. Na temelju svog afričkog nasljeđa, nemirne prošlosti svoje zemlje, formalnog obrazovanja u "kolonijalnim" školama, te zatočeništva na Robben Islandu, Mandela je postao čovjek jedinstvene vizije.


Vizija "ukidanja rasnih predrasuda"

Mandela je borbu za prava crnaca započeo početkom 40-ih godina 20. stoljeća kao agresivan mladi afrički boksač i nacionalist. U to vrijeme još nije smatrao kako demokratski napredak mora počivati na jednakosti, pluralizmu i etničkoj raznolikosti. U odnosu na druge južnoafričke lidere isticao se po viziji države "koja u jednakoj mjeri pripada svim stanovnicima, narodima i plemenima, bez obzira jesu li oni Afrikanci, Englezi ili Zulu", te mu je upravo ta vizija omogućila da u konačnici bude pobjednik. Budući da je pripadao plemenu Xhosa, transcendirao je ideju nacionalne slobode te na taj način u borbu privukao Indijce, Židove i druge rasne skupine mnogobrojnog stanovništva. U borbi protiv rasnog ugnjetavanja Mandela nije pristajao na zastupanje isključivo crnaca ili nekog plemena, za razliku od drugih revolucionarnih lidera u Africi.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...