Iako mu je južnoafrički režim zabranio prisustvovanje na javnim skupovima od 1952. godine, Mandela je domišljato i učinkovito nastavio sa svojim djelovanjem kao organizator tajnih akcija, te je uvijek uspijevao pobjeći policijskim potjerama. U godinama prije negoli je uhićen 1962., dobio je nadimak "Crna Bedrenica" (eng. The Black Pimpernel, posebna vrsta ljekovite biljke - op. ur.)

Sve vrijeme Mandela je imao na umu indijsko nasljeđe mirnog otpora. Štoviše, jedan od najbližih suradnika-suboraca bio mu je Indijac Ahmed Kathrada s kojim je kasnije proveo dvadeset i pet godina u zatvoru. Među Mandelinim uzorima i učiteljima bio je i Jawaharlal Nehru - mnogo militantniji lider od Gandhija - koji je kasnije postao istaknuta ličnost.

Treba naglasiti kako su upravo Mandelini prijatelji iz Indije u njemu potaknuli zanimanje za tu zemlju, i to u vrijeme kada je ona bila u procesu oslobađanja od britanskog kolonijalizma. Jawaharlal Nehru, indijski premijer od 1947. g., dva desetljeća je poticao Indijce u Južnoafričkoj Republici da se pridruže crncima, a Indija je bila prva država koja je uvela sankcije protiv režima aparthejda. Jedna od najpoznatijih Mandelinih knjiga nosi naslov No Easy Walk to Freedom što je ustvari citat jedne Nehruove izreke. Dok je boravio u zatvoru, Mandelu je posebno ohrabrila nagrada Nehru Prize koja mu je dodijeljena u odsustvu 1979. g.. U svom zahvalnom govoru – kojeg je u njegovom odsustvu pročitao Oliver Tambo - posebno je naglasio veliko poštovanje i dug koji osjeća prema Nehruu.


Drevni afrički izvori mudrosti

Dublje temelje iz kojih se razvila Mandelina svestrana vizija i samopouzdanje trebamo tražiti u njegovoj vjeri u edukaciju. Više od ičega drugoga, Mandela je u svakoj prilici naglašavao važnost edukacije za njegov osobni razvoj, ali i za razvoj svih drugih ljudi te čovječanstva u cjelini. Borio se kako bi osigurao uvjete za obrazovanje i učenje svim ljudima. Svoju osebujnu životnu školu, prema njegovim riječima, ima zahvaliti dijelom godinama provedenim u tamnici, dijelom drevnoj tradiciji Thembu plemena, a dijelom mladosti provedenoj u misionarskim školama. Pokušamo li napisati tekst o "stvaranju Mandele", u obzir svakako moramo uzeti njegovo cjeloživotno učenje koje na jedinstven način spaja najbolje iz afričke i europske tradicije.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...