Mandela je rođen 1918. g. u malenom selu Mvezo in Qunu u južnoj Transkei, kao sin poglavice Gadla Henry Mphakanyiswa Rolihlahla Mandele, praunuka Ngubengcuka, slavnog kralja plemena Thembu koji je umro 1832. g., dakle prije britanske okupacije tog teritorija. Mandelin klan Madiba se smatrao svrgnutom kraljevskom obitelji. S tim u skladu je i odgojen, a kada mu je umro otac, tadašnji lider Thembua Jongintaba i njegova supruga No-England pobrinuli su se za njegovo obrazovanje.

Središnji pristup u njihovoj kulturi, kao i općenito u Bantu tradiciji je ubuntu, bratstvo. Ta koncepcija potiče kvalitete suosjećanja i otvorenosti te ih suprotstavlja individualizmu i egoizmu. Nasuprot tome, ratoborni i beskrupulozni strani okupatori uništili su drevni mir i sklad koji je vladao među različitim plemenima Xhosa. Stoga je Mandela oduvijek inzistirao na uspostavljanju pretkolonijalnog sustava, za kojeg se može reći kako je predstavljao renesansu i zlatno doba Afrike. U skladu s tim, Mandela je uvijek volio koristiti ime svoje zajednice Madiba kao osobno ime. Prilikom osnivanja Lige mladih ANC-a u sklopu Bantu Men's Social Centre u Johannesburgu 1944. g., u manifestu je naglašeno kako Afrikanci, za razliku od bijelaca, smatraju da je univerzum organska cjelina koja se uvijek razvija prema većem stupnju harmonije, a pojedini dijelovi postoje samo kao aspekti ovog univerzalnog jedinstva.

S druge strane, njegova majka Nosekeni Fanny je postala katolkinja te ga je stoga upisala u misionarsku osnovnu školu (gdje je dobio englesko ime Nelson). Afričkim običajima i tradiciji ga je zbog toga podučavao kraljevski tutor. Nelson je tako postao prvi član obitelji koji je pohađao metodističko obrazovanje koje se u konačnici može nazvati afro-europskim.


Učenje zapadnjačkih postavki

Metodističke škole ne samo da su djelovale na temperament i disciplinu Mandelinog životnog stila, već su se pokazale kao odlična priprema za kasnije aktivnosti u oslobodilačkom pokretu, posebice kada se je preselio u Clarkebury School koja je osnovana 1825. g. za vladavine kralja Ngubengcuka. "Bez ovih škola za Afrikance, ne bi bilo prijenosa vlasti kao ni crnog predsjednika", običavao je naglasiti Mandela.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...