Školovanje je nastavio u svebritanskoj Healdtown High School, u kojoj je dužnost ravnatelja obavljao potomak lorda Wellingtona, te zatim na South African Native College u Fort Hareu. Ondje je upoznao predavače koji su na njega ostavili poseban dojam: prof. Z.K. Matthewsa, prvog crnog učenika koji je ondje završio školovanje, Mandelinog daljnjeg rođaka i osobu koja je kasnije za ANC izradila Povelju slobode; kao i Alexandera Kerra koji je predavao englesku književnost. Kerr je od svojih učenika, pa tako i od Mandele, zahtijevao da razmisle o važnosti klasične europske književnosti u suvremenom afričkom kontekstu te da često citiraju engleske pjesnike. Mandela je uvijek hvalio svoje profesore, a opisana iskustva iz razdoblja školovanja utkao je u ANC-ov Akcijski plan iz 1949. g. koji je odredio ciljeve obrazovanja i kulture nakon oslobođenja:
1. Ujedinjenje kulturne, obrazovne i nacionalne borbe;
2. Utemeljenje nacionalne akademije znanosti i umjetnosti.

Nakon Healdtowna, u razdoblju između 1943. i 1949. g. Mandela je upisao studij prava i društvenih znanosti na Witwaterstand University. Započeti studij završio je tek za boravka u zatvoru kada mu je dopušteno, kao i drugim zatvorenicima, da dopisnim putem studira na Sveučilištu Južnoafričke Republike, kao i na Londonskom Sveučilištu od 1980. godine. Ustvari, Mandelina prava životna škola započela je uhićenjem 1962. g. obzirom da je narednih trideset godina proveo u učenju i podučavanju.


Sveučilište Robben Island

Tamnica na otoku Robben Island pretvorena je u kampus u koji su dovođeni politički zatvorenici. Svakoga dana su morali raditi u obližnjem kamenolomu, gdje su u trenucima kada bi ostajali sami raspravljali o različitim životnim i političkim stavovima te podučavali jedni druge. Mandela je poticao edukaciju, sveučilišni duh, te je u tajnosti organizirao redovna predavanja. Tako je zatvor nazvan "Sveučilište Robben Island" ili kasnije "Sveučilište Nelsona Mandele". Kroz razgovore sa zatvorenicima i bijelim čuvarima, Mandela je razvio posebnu ideologiju na kojoj je kasnije temeljio cijelo svoje djelovanje, a posebno rasprave s vladom oko novog Ustava Južnoafričke Republike. U tom razdoblju je naučio jezik afrikaans (indo-europski jezik kojim se govori u Južnoj Africi i Namibiji - op. ur.) Kroz razgovore sa stražarima i osobljem zatvora shvatio je način razmišljanja (mentalni model - op. ur.) manjinske skupine Boera, potomaka nizozemskih doseljenika iz sedamnaestog stoljeća, uvidjevši kako bi i on sam, da je živio u drugim okolnostima, vjerojatno razmišljao na isti način kao i oni. Posebno je cijenio njihovu borbu protiv Engleza u Borskom ratu, smatrajući je u suštini borbom protiv ugnjetavanja. Iz opisanih životnih okolnosti stvoren je Mandelin poseban "duh pomirenja" koji se očitavao u trenucima stvaranja koalicijske vlade nakon oslobođenja.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...