Mandela je uočavao povezanost tadašnjih događaja s povijesnim događajima. Znao je da su Britanci početkom 19. st. uhitili poglavicu Xhosa i zatvorili ga na Robben Islandu. Njegovi su ga preci, a ponajviše vladar Makanna čiji su ratnici umalo pobijedili Engleze u bitci kod Grahamstowna 1819. g., podsjećali na dugu rodoslovnu liniju koja ga je na neki način tjerala da ustraje u svojim nastojanjima.

S prolaskom vremena, zatvorenici su pronalazili nove metode za međusobno komuniciranje i razmjenu ideja te je tako njihovo znanje stalno raslo. Tvorili su veoma raznoliku skupinu što se pokazalo iznimno korisnim i važnim. Član te skupine bio je i poznati južnoafrički pjesnik Dennis Brutus, stalni izvor nadahnuća, kao i mnogi drugi pripadnici južnoafričke intelektualne elite. Također je za njih bilo važno društvo "mrtvih engleskih pjesnika".

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...