Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest.
Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu, velike su šanse da ćemo stvoriti kaos u sredini u kojoj djelujemo. Mislimo li je kopirati, tuđa praksa nas ničemu neće naučiti. Nelson Mandela je čovjek koji je živio u svom vremenu, u svojoj zemlji te u posve specifičnim uvjetima koji se zasigurno više nikada neće ponoviti.
Čovjek uči samo iz teorije. Tuđa praksa, pa čak i naša vlastita, može nam biti korisna samo onda kad nam je poznata teorijska baza te iste prakse. Pa ipak, čitanje o životima i uspjesima drugih ljudi i dalje smatram značajnim. Zašto? Upravo zbog toga što čitanjem životopisa drugih ljudi otkrivamo sebe.
Svaki bi čovjek, sam za sebe, trebao otkriti za što se zalaže, za što je spreman boriti se i u što je spreman sa zadovoljstvom uložiti sav svoj trud. Svaki bi čovjek u jednom trenutku života morao prepoznati svoju osobnu misiju. Ljudi koji su u tome uspjeli uvijek znaju što trebaju u određenom trenutku činiti. No, ostvarenje željenog je neka druga priča, obzirom da ono ovisi o mnoštvu čimbenika koje nismo u stanju kontrolirati. Bez obzira na to, uvijek nam ostaje zadovoljstvo da smo nešto poduzeli.
Zadovoljstvo je rezultat spoznaje da smo krenuli i da se krećemo željenim putem. Ono je rezultat zadovoljenja naših genetski određenih potreba, a odnosi se na doživljaj potvrđivanja samog sebe u svojoj suštini. U svome životu možemo raditi bilo što, pa čak i postizati dobre rezultate, a da u suštini nismo zadovoljili sebe. Kada se jednoga dana osvrnemo i pogledamo unatrag kako bismo shvatili što smo sve učinili, malo toga možemo pripisati sebi samima. To se zove neispunjavanje osobne misije.
Navedeno je pravi razlog zbog kojeg preporučam izučavanje života drugih: jer otkriti što nam se kod njih sviđa znači otkriti samoga sebe. Drugi razlog je taj što proučavanjem rada i djelovanja drugih ljudi učvršćujemo i osnažujemo svoje osobne želje. U mjeri u kojoj nam je jasna naša osobna misija lakše određujemo što ćemo raditi te koliko ćemo truda u to uložiti. Uvijek kada se nađemo u situaciji da ne znamo što i kako raditi, nailazimo na dublji problem: ustvari nam nije jasno zašto to uopće radimo?
Revolucionarni Shakespeare Ako je Afrika bila izvor prosvjetljenja, europska književnost im je služila kao pokretačka sila na kojoj su temeljili svoju odvažnost i odlučnost. Posebno su izučavali djela Williama Shakespearea iz kojih su proizlazila sljedeća pitanja: 1. Nije li i njih, poput Hamleta, prevario zli vladar? 2. Nije li, poput izdajice Macbetha, južnoafrički režim također osuđen na propas