Nelson Mandela - 2.dio

Anders Hallengren Nelson Mandela, poznat i kao Madiba, lider Afričkog nacionalnog kongresa koji se cijeli život borio protiv aparthejda. Proveo je u zatvoru 27 godina, a 1994. godine je izabran za predsjednika Južnoafričke Republike. "Najslavniji zatvorenik svijeta" istinsko je utjelovljenje čovjekove borbe za slobodu i jednakost. Tijekom svojeg nimalo laganog života primio je mnoge nagrade i priznanja, među kojima je najvažnija Nobelova nagrada za mir iz 1993. g. Po mišljenju mnogih Mandela je osoba iz uskog kruga najutjecajnijih ljudi današnjice, cijenjeni državnih koji bez straha i suzdržavanja iznosi svoje stavove, uvijek u službi ljudskih prava.

Revolucionarni Shakespeare

Ako je Afrika bila izvor prosvjetljenja, europska književnost im je služila kao pokretačka sila na kojoj su temeljili svoju odvažnost i odlučnost. Posebno su izučavali djela Williama Shakespearea iz kojih su proizlazila sljedeća pitanja:
1. Nije li i njih, poput Hamleta, prevario zli vladar?
2. Nije li, poput izdajice Macbetha, južnoafrički režim također osuđen na propast?
3. Nisu li urotnici bili u pravu kad su se okomili na tiranina Julija Cezara?
4. Ovisi li budućnost o njima ili ne?
5. Imaju li hrabrosti preuzeti na sebe ovakvu odgovornost?

Jedan od letaka ANC-ove Lige mladeži iz 1944. g. o svemu je progovorio riječima samog Julija Cezara:

"Nije krivica u zvijezdama,
već u nama,
ako smo prihvatili biti sluge."

Biblija i Shakespeare pokazuju koliko su misionarske škole doista bile učinkovite. Predsjednik Panafričkog Kongresa Robert Sobukwe preveo je Macbeth na zulu jezik, a tanzanijski osloboditelj Julius Nyerere preveo je Julija Cezara (po kojem je kasnije dobio ime) na swahili. Shakespeare je tako postao aktivnim dijelom cjelokupne političke igre. Kad je Harold Macmillan, konzervativni premijer Engleske, održao govor u Capetownu 1960. g., strip u novinama ga je prikazao uz citat iz knjige Julije Cezar:

"Oh! Oprosti mi, ti zemljo koja krvariš,
Što sam blag i krotak, prema ovim mesarima."

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...