Mandela, koji je uvijek opraštao, ali nije zaboravljao, spomenuo je ovaj strip u svom londonskom nastupu 1996. g. Tema zatvorskih rasprava često se odnosila na to može li se George Bernard Shaw po kvaliteti djela mjeriti sa Shakespeareom. U trenucima kada je čekao konačnu presudu nakon dugotrajnog sudskog procesa, te kada se pripremao na smrtnu kaznu koja ga je čekala, Mandela se hrabrio citatom iz Shakespeareovog djela Measure for Measure:

"Budi siguran u smrt; jer smrt i život
Bit će tada slađi."

Iako su zatvorenici Robben Islanda bili kršćani, muslimani, hindusi i komunisti, umjesto Biblije, Kurana, Bhagavad-Gite ili Marxovog Kapitala izučavali su Shakespearea koji je njima bio glavna literatura. Tome je pripomoglo i stajalište uprave kaznionice koja stare drame nije smatrala opasnima. Pa ipak, Shakespeare se pokazao duboko političkim štivom. Ratnička poglavlja iz Koriolana ili Henrika V. uzbuđivala su i nadahnjivala revolucionare, a Julije Cezar ih je potaknuo na konačni ustanak. Sudbina im je bila jasna, a Mandelin omiljeni citat je bio:

"Prije svoje smrti kukavice bezbroj puta mru,
Junak nikada ne okusi smrt doli jednom."

Budući da su mogli slobodno proučavati klasične drame, zatvorenici Robben Islanda inscenirali su staru grčku dramu Antigona od Sofokla u kojoj zemaljska moć biva izazvana višim redom. U njihovoj produkciji Mandela je glumio tiranina Kreonta.

Tada je Mandela počeo razmišljati o političkom organiziranju u kontekstu dramaturgije. Jednom prilikom, u ljeto 1976. g., o tome je rekao: "Umjesto pukog opisivanja smatram poželjnim uvesti čitatelja u okruženje u kojem se drama odvija, tako da vlastitim očima može vidjeti što se događa na pozornici, da može pratiti kretanje glumaca, njihove kostime, govor i ekspresiju lica te pratiti spontane reakcije publike dok se drama pred njima razvija."

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...