Od Henleya do Heaneya

Još jedan izvor inspiracije Mandeli su bili stihovi viktorijanskog engleskog pjesnika Williama Ernesta Henleya (1849.-1903.). Iz desetljeća u desetljeće nezaboravni stihovi pjesme Invictus (Nepobjedivi) bili su na Mandelinim usnama:

Out of the night that covers me,
Black as the Pit from pole to pole,
I thank whatever gods may be
For my unconquerable soul.
...
In the fell clutch of circumstance
I have not winced nor cried aloud.
Under the bludgeonings of chance
My head is bloody, but unbowed.

Beyond this place of wrath and tears
Looms but the Horror of the shade,
And yet the menace of the years
Finds, and shall find, me unafraid.

It matters not how strait the gate,
How charged with punishments the scroll,
I am the master of my fate:
I am the captain of my soul.


Na Robben Islandu Mandela je često recitirao ovu pjesmu naučivši tako ostale zatvorenike stihovima. Uvijek je govorio kako su ga oni na neki poseban način "ispunjavali životnom energijom". Od britanskog filozofa Bertranda Russella, utamničenog jer se protivio nuklearnom oružju, Mandela je crpio argumente za neposluh u situaciji kada se osobna savjest i građanski zakoni ne podudaraju. Ruski romanopisac i idealist Lav Tolstoj, osigurao je Kathradi i Mandeli sličnu podršku. S vremena na vrijeme, svi oni su se također identificirali s beskonačnim čekanjem protagonista u drami Samuela Becketta U očekivanju Godota.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...