Sve ovo ukazuje na jedan paradoks: naime, revolucionari su se protiv stranaca borili uz pomoć maksima velikih intelektualaca, porijeklom upravo iz onih zemalja protiv kojih su se borili. Među Xhosa pjesnicima Mandeli je omiljen bio Krune Mkwayi (Mqhayi), čije je stihove na engleski jezik preveo Robert Mshengu Kavanagh:

"Upoznali ste nas s istinom, istinu ste nam uskratili;
Upoznali ste nas sa životom, života ste nas lišili;
Poslali ste nam svjetlost, a mi sad sjedimo u mraku;
drhtimo, u mraku neznanja na svjetlom popodnevnom suncu."

Zatvorenici su također bili nadahnuti suvremenim južnoafričkim piscima poput Nadine Gordimer, njihovog velikog simpatizera. No, nakon oslobođenja kada je osnovana nova vlada u kojoj su bivši zatvorenici obnašali dužnosti ministara, nastavili su citirati engleske pjesnike kao npr. dobitnika Nobelove nagrade Seamusa Heaneya:

"Žuđeni plimni val pravde
može se podići,
s njime nada
i povijesni stihovi."


Oslobođenje vjere

U prosincu 1999. g. Parlament Svjetskih religija okupio se tek treći put od 1893. g., ovom prilikom u Capetownu. Mandela, koji je trebao u to vrijeme posjetiti SAD, izmijenio je plan kako bi prisustvovao skupu jer je događaj smatrao iznimno važnim. Želio se obratiti sudionicima. U svom zaključnom govoru 5. prosinca, naglasio je posebnu važnost vjere u oslobođenju njegove zemlje, što je bilo u suprotnosti s prevladavajućom propagandom koja ga je skoro pola stoljeća prikazivala nevjernikom: "U našoj zemlji moja generacija je produkt vjerskog obrazovanja. Odrasli smo u vremenima kada je vlada ove zemlje brinula isključivo o bijelcima, koji čine manje od 15% sveukupnog stanovništva. Naše obrazovanje ih uopće nije zanimalo. U našoj zemlji su vjerske institucije, bez obzira da li se radilo o kršćanskim, muslimanskim, hinduskim ili židovskim, bile te koje su kupovale zemlju, gradile škole, zapošljavale učitelje i plaćale iste. Bez crkve, bez vjerskih institucija nikad ne bih danas bio na ovom mjestu. Iz tog razloga sam, kada sam trebao početkom mjeseca posjetiti SAD, promijenio svoje planove. Izuzetno cijenim vjeru. Tko je u vrijeme aparthejda proveo neko vrijeme u zatvoru i svojim očima vidio surovu okrutnost čovjeka prema čovjeku, taj zna o čemu govorim. I opet su nam vjerske institucije, bez obzira kojoj religiji pripadale, davale nadu da ćemo jednog dana izaći iz pakla. Te su institucije prikupljale novac za našu djecu koja su često kao i mi odlazila u zatvor da bi jednoga dana svi oni iz tog istog zatvora izašli obrazovani, sve zbog potpore vjerskih institucija. Zato ću im uvijek biti zahvalan. Pozivam vas da što više čitate religijske tekstove koji u osnovi svi upućuju na isto: na koji način BITI čovjek. Sve vam ovo govorim kako biste shvatili da je javno mišljenje stvoreno oko pokreta oslobođenja potpuno netočno. Istina je drugačija: vjera je uvijek bila u samoj srži svega što smo radili."

Mandela je tom prilikom također iznio svoju viziju budućnosti: "Kao nikada do sada, u 21. stoljeću vjera će odigrati ključnu ulogu u vođenju i inspiriranju čovječanstva kako bi se ono uspjelo suočiti s novim izazovima na ispravan način."

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...