Šarolika vlada

Ukupni svjetonazor i poglede Mandele i njegovih simpatizera, koji će kasnije (1994. g.) tvoriti ideološki centar nove administracije, oblikovali su podjednako Istok i Zapad, Europa, Azija i Afrika. Ovaj se eklekticizam spojio i izmiješao s kulturnim različitostima njihove zemlje i njihovim vlastitim različitim porijeklima što je poticalo suradnju i zajedništvo. Konačni ishod te suradnje bilo je stvaranje Rainbow Nation (Šarolika nacija), etnički najrazličitije vlade koja je ikada postojala.

Uspješno obuzdavajući indlovu ayipatha, opasnog slona u obliku aparthejda, pobunjenici su konačno postigli svoj cilj i utišali neslaganje između Afrikanaca i Afikanera. U toj situaciji Mandela se borio protiv crnačke dominacije, protiv vraćanja afričkog društva u slavna davna vremena te je tražio osnivanje potpuno novog društva, multietničke demokracije bez presedana sastavljene od različitih kultura jednakih prava.

Tako se vodstvo ANC-a sastojalo od pripadnika mnogobrojnih rasa, Indijaca, "Obojenih" i bijelaca. Na sličan način, na širokim kulturnim i političkim temeljima, stvorena je 1994. g. i nova vlada u kojoj su ministri bili crnci, bijelci, Indijci, muslimani, kršćani, komunisti, liberali, konzervativci. Osim trojice indijskih muslimana, u Mandelinoj su vladi bila i dva Hindusa. Nikad u Africi, a ni igdje drugdje u svijetu, ovakav kabinet vlade još nije viđen.

Mandelina vlada je radila na implementaciji političkog programa pripremljenog pedesetak godina ranije. Čak je moguće iznijeti i točan datum nastanka tog programa. Naime, u dokumentu pod nazivom "The Programme of Action: Statement of Policy Adopted at the ANC Annual Conference, 17 December 1949" još se uvijek nisu nazirali stavovi o multikulturalnosti što je izmijenjeno u Povelji o slobodi koju je prihvatio Narodni kongres 26. lipnja 1955. g.:

"Ljudi će imati jednaka prava, bez obzira na rasnu pripadnost, boju ili spol… Sve nacionalne skupine imat će jednaka prava!… Žene i muškarci svih rasa primat će jednaku plaću za jednaki rad…"

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...