Ideja je eksplicitna, ali još uvijek nedovoljno razvijena u Mandelinom govoru na suđenju u procesu Rivonia 1963. g. kad je naglasio: "Borim se protiv dominacije bijelaca, kao i protiv dominacije crnaca. Oduvijek sam njegovao ideal demokratskog i slobodnog društva u kojem ljudi žive zajednički, u skladu i s jednakim mogućnostima." U svom govoru u Harlemu, u New Yorku, u lipnju 1990. g., tada netom oslobođeni zatvorenik ponavljao je ove iste riječi, dodavši im: "Smrt rasizmu! Slava sestrinstvu i bratstvu svih ljudi svijeta!" Osnovno načelo ubuntua se do tada već raširilo izvan granica nacije, rase, vjere i spola.

Ustav Južnoafričke Republike iz 1996. g., jedan od najmodernijih i najradikalnijih u svijetu po pitanju ljudskih prava, utemeljen je na opisanoj ideologiji. Uključuje proširenu Povelju o ljudskim pravima koja se ističe mnogim člancima i paragrafima o jednakosti svih ljudi, kao npr.: "Država ne smije diskriminirati, bilo direktno bilo indirektno, bilo koju osobu na temelju bilo koje od navedenih karakteristika: rase, spola, trudnoće, bračnog stanja, etničkog ili društvenog porijekla, boje, seksualne orijentacije, dobi, invalidnosti, vjere, uvjerenja, kulture, jezika i rođenja." U prvom poglavlju Temeljnih odredbi navodi se kako su svi jezici ustvari službeni jezici, dozvoljeni za korištenje kako u vladi tako i u nacionalnoj upravi: "Službeni jezici su sepedi, sesotho, setswana, siswati, tshivenda, xitsonga, afrikaans, engleski, isindebele, isixhosa i isizulu."

U Temeljnim odredbama također piše da predsjednik posebnom uredbom određuje himnu republike. Mandela je tako himnom proglasio staru pjesmu revolucionara Nkosi Sikelel' iAfrika, koju su on i njegovi suborci pjevali sve te godine. Prvi stihovi uključuju preambulu Ustava:

Nkosi Sikelel' iAfrika
Morena boloka setjhaba sa heso
God se‘n Suid-Afrika
Mudzimu fhatutshedza Afurika
Hosi katekisa Afrika
God bless South Africa.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...