Zaključak

U ovom tekstu vidimo kako život jednog izvanrednog pojedinca dostiže svoje ispunjenje i pretvara se u viziju nacije. Nadahnut mnogih utjecajima, podjednako svojim osobnim nasljeđem kao i primjerima drugih revolucionara, pa čak i književnicima svojih ugnjetavača, Nelson Mandela je oblikovao viziju čovječanstva koja obuhvaća sve ljude i postavlja primjer ostatku svijeta.

U priopćenju norveškog odbora za dodjelu Nobelove nagrade za mir 1993. godine koji je odlučio nagraditi Nelsona R. Mandelu i Frederika Willema de Klerka, naglašeno je kako je njihovo postignuće posebno obzirom da su "nastojali pomiriti Južnu Afriku, namjesto vraćanja na stare rane prošlosti". Odbor je također naglasio da je Južnoafrička Republika u prošlosti bila simbolom rasnog ugnjetavanja, te da mirno ukidanje aparthejda "pokazuje kako je mirno rješavanje sličnih dubokih sukoba drugdje u svijetu ipak moguće."

U svom govoru na dodjeli Nobelove nagrade Nelson Mandela je ukazao na organski svjetonazor već iznesen u manifestu 1944. g., nazivajući se pukim predstavnikom milijuna ljudi na Zemlji koji "znaju da povrijediti pojedinca znači povrijediti svih", ideju koja se nalazi u korijenima filozofije ubuntu.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro čitati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaže da ih lakše selekcioniramo, da znamo čije ćemo živote izučavati kako ne bismo morali čitati mnoštvo životopisa lidera koji su obilježili ljudsku povijest. Ono što mislim da može zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuđu praksu,

pročitaj...