Postavljanje i dostizanje standarda

Nakon odsviranog komada započinje razgovor. Postoji li u kvartetu glazbenik koji je iskusniji od drugih, tada obično on predlaže daljnje korake koje će ostali slijediti. No ipak, donošenje odluke konsenzusom mnogo je češća situacija. Nakon toga kreće se iznova s izvođenjem te se po prvi puta testira koncentracija i mentalna kalibracija. Ako su članovi kvarteta na istoj razini koncentracije, sviranje se nastavlja podržano kratkim uputama nekog od članova. Ako je pak netko od članova manje koncentriran ili manje agilan, uzima se kratka stanka. U drugačijem, manje otvorenom ozračju, kada postane jasno da se pojedini glazbenik nije uklopio na zadovoljavajući način, cjelokupni ne-hijerarhijski protok zajedničkog promišljanja i djelovanja se urušava, te jedan od članova preuzima ulogu "supervizora" kako bi tom manje agilnom glazbeniku osigurao jasne upute. Opisana metoda je veoma učinkovita iako u isto vrijeme "ubija" magiju "protoka".

Kada započne uvježbavanje složenih dionica, određeno vrijeme se prestaje svirati cijeli glazbeni komad budući da izvođači svoju pažnju posvećuju detaljima. Proba počinje sličiti na kanban proizvodnu liniju gdje svaki član raspolaže pravom da "povuče ručicu" kojom zaustavlja traku, odnosno sviranje, te usmjerava pažnju na problem koji se ukazao. Slijede razgovori, dokazivanje, pomno muziciranje, analiziranje, utvrđivanje korijena problema te novi pokušaj dostizanja postavljenih standarda. Primarni je cilj ove faze uočavanje osnovnih ritmičkih neslaganja, dok je drugi cilj utvrđivanje dionica koje kvartet treba dodatno uvježbati. Ponekad se dogodi da samo jedan takt privuče pažnju glazbenika te se samo za taj jedan takt potroši mnogo vremena kako bi se postigla ispravna intonacija i ekspresija. U drugom slučaju članovi kvarteta analiziraju kraću dionicu, lagano je izvode da bi je zatim spojili u novu cjelinu koja odražava željene standarde. Ponekad se događa i to da se neki problem jednostavno ne može riješiti.

Dogovori o dionicama koje je potrebno dodatno uvježbati te o razini "prihvatljive" kvalitete koju treba dostići često se odvijaju na više razina. Vrlo je bitno da se raspoloživo vrijeme upotrijebi na učinkovit način kako bi konačan rezultat bio svima prihvatljiv. Drugi je problem u različitosti članova s obzirom na njihovu sklonost ritmu, intonaciji, jasnoći, kvaliteti tona i ostalim aspektima glazbene izvedbe. Iako grupa sama stvara i postavlja standarde kvalitete, na njih mogu utjecati i vanjski čimbenici. Jedan od članova možda nema na raspolaganju jednaku količinu vremena za vježbu kao i drugi pa je stoga sklon prihvatiti nižu razinu kvalitete. Drugi član se pak zbog publike ili nekog posebnog slušatelja može osjećati posebno odgovornim za kvalitetu izvedbe. Trećeg možda odabrani glazbeni komad ne inspirira dovoljno te će stoga također prihvatiti slabiju kvalitetu. Ako kvartet nastoji funkcionirati na visokoj razini, pojedinačne težnje ne smiju biti značajno različite. Važan aspekt razvoja dugotrajnih kvalitetnih odnosa unutar kvarteta proizlazi iz poznavanja pojedinačnih standarda i procjenjivanja vlastitih u odnosu na ostale.