Potraga za kvalitetom sastoji se od dva logička koraka (koji ne moraju biti uzastopni). Prvi se odnosi na otkrivanje pogrešaka. Drugi korak interpretaciju čini intrigantnom. Kriteriji kvalitete prvog koraka bave se odstupanjima, odnosno kategorijama poput "usklađeno", "ritmički točno", itd. Apsolutni ciljevi koji se odnose na visinu tona i ritam se objektivno definiraju, dok kvartet kontinuirano utvrđuje kriterije usklađenosti i ritmičnosti. Kod pojedinih je glazbenika tolerancija na odstupanja u visini tona ponekad sužena. Drugi možda žele oštriji ritam što rezultira time da se glazbenik koji zastupa promjenu tonaliteta povuče ili se može dogoditi da težnja ka savršenstvu poraste što će zahtijevati ulaganje veće količine vremena kako bi se dostigli novi standardi.

Argumenti pojedinog glazbenika evaluiraju se na temelju procjene njegove stručnosti od strane drugih članova kvarteta, u odnosu na njegovu usklađenost s općim vrijednostima glazbene zajednice, s obzirom na kvalitetu njegovog liderstva te u odnosu na razinu "vlasništva" koju taj glazbenik ima prema glazbenom komadu koji se izvodi. Člana koji je odabrao izvedbu ili okupio kvartet ostali glazbenici mogu smatrati odgovornijim za konačne performanse.

Drugi korak, dostizanje intrigantne interpretacije, uključuje viši stupanj razvoja normi i ideala. Hoće li veća brzina unaprijediti izvedbu? Koju količinu emocija želimo unijeti u dionicu? Je li postignut balans među različitim instrumentima, te ako nije, treba li možda viola biti glasnija, a ostali instrumenti tiši? Put za dostizanje konsenzusa i poboljšanje performansi u skladu s utvrđenim idealom predstavlja neku vrstu interaktivne evolucije znanja. Netko može riječima formulirati određenu ideju te ju zatim demonstrirati kolegama. Zatim slijedi ponavljanje te ideje uz istovremeno duboko slušanje (emocionalna komponenta je važna), nakon čega nositelj ideje ili netko treći iznosi svoje doživljaje. Opisani dio je izuzetno važan jer osigurava osjećaj "protoka" - odnosno kreativnog, ugodnog postignuća i poboljšanja. Ukoliko se on prekine, mogu se pojaviti frustracije.


Promišljanje o kvartetu i biznisu

Iako je simfonijski orkestar funkcionalno i hijerarhijski organiziran, mnoge se odgovorne odluke donose na lokalnoj razini što na prvi pogled nije vidljivo. Kod gudačkog kvarteta formalna struktura ne postoji, a sve se odvija na principu samoorganizacije. Premda jedan od članova ponekad dominira u predlaganju i kreiranju odluka, kvartet ne poznaje lidera i podređene u tradicionalnom smislu. Nema čak ni formalnog, rotirajućeg vodstva kojeg smo susretali u samoorganiziranim grupama švedske industrije sedamdesetih i osamdesetih godina. Kvartet neprestano mijenja vodstvo - iz trenutka u trenutak, od problema do problema - te na taj način stvara stalni konsenzus u odnosu na postavljanje i razvijanje standarda i donošenje pojedinih odluka.