Učenje i improvizacija: Iskustva iz kazališta

Dvora Yanow Dvora Yanow, profesorica na  California State University, stručnjakinja za organizacijsko
učenje i organizacijsku kulturu.

Svakodnevni razgovori predstavljaju neku vrstu improvizacije. Štoviše, oni predstavljaju zajedničku improvizaciju. Sretnete neku novu osobu i zajedno oblikujete govor. Osjećaji i informacije, sjajno koordinirani, razmjenjuju se među sugovornicima. Kvalitetna konverzacija mnogo je više od "nalaženja na sredini puta". Kvalitetnu konverzaciju obilježava razvijanje nečeg novog, za oba sugovornika.

Stephen Nachmanovitch, Free Play: The Power of Improvisation in Life and Arts


Neki tvrde kako nas svirači jazza mogu podučiti praksi menadžmenta. Ja bih rekla da nam u tu svrhu mnogo više pomažu improvizacije na kazališnim daskama. Kao studentica scenskih umjetnosti, u nastavku teksta ću iznijeti osobna iskustva koja sam sakupila radeći s kolegama u kazalištu te ih zatim povezati s teorijom i praksom organizacijskog učenja.

U razdoblju od 1994. do 1995. godine postavila sam si neke životne ciljeve u ostvarenje kojih sam bila spremna uložiti svoje slobodno vrijeme: neki od njih su bili vezani za uobičajeni akademski život (pregled teksta nove knjige, pisanje novih tekstova i priprema istih za izdavanje), dok su drugi bili više osobne prirode (uređivanje okućnice, povezivanje s folklornim grupama s kojima sam izgubila kontakt nakon preseljenja iz Bostona u Kaliforniju). Nakon godina predavanja tri večeri u tjednu (na poslijediplomskom studiju kojeg pohađaju zaposleni studenti), iznenada sam otkrila kako mi se u životu stvorilo slobodno vrijeme za istraživanje novih aktivnosti. Gradsko kazalište je upravo u to vrijeme primalo nove polaznike na tečaj glume, što me je ponukalo da se i sama prijavim. Polaznika nije bilo baš mnogo, samo nas četvero. Da sam unaprijed znala da ću biti najstarija u grupi, da profesor neće imati iskustva u radu s odraslima te da će tema tečaja nositi naziv "improvizacija", sigurno se ne bih prijavila.

Negdje na polovici tečaja, dok sam izbjegavala pojedine satove pod utjecajem tjeskobe i sumnje, ugledala sam obavijest drugog kazališta koje je organiziralo tečaj glume, ali u stvarnom okruženju, dakle, na kazališnim daskama. Odmah sam se prijavila i promijenila grupu. Kako je nova grupa već odradila dva susreta, profesor me je nevoljko uključio u rad. Pristao je tek nakon mojeg uvjeravanja i prijedloga da me može slobodno izbaciti ako nešto ne bude u redu.

Do kraja iste večeri sam osjetila kako sam se "zakačila", iako su satovi bili slično koncipirani kao i oni na temu improvizacije. Profesor nas je uputio da se klonimo starih iskustava (obrazaca) te da se otvorimo novom. Tečaj sam sa zadovoljstvom završila, upisala naredni semestar, a sljedeće godine još dva. Pored samog eksplicitnog sadržaja tečaja, otkrila sam kako su vježbe i iskustva s kazališnih dasaka nevjerojatno poučni i primjenjivi, ne samo za poboljšanje predavačkih vještina već i za menadžment organizacija, te za unapređenje teorije i prakse organizacijskog učenja.