U posljednje vrijeme su određena politička i tehnološka kretanja te želja za rastom utjecali na mnoge kompanije da se pokrenu i napuste svoj domicilni prostor. Stvaranje Europske unije predstavlja jedan od takvih oblika političkih promjena koje su značajno utjecale na sva poduzeća u tom prostoru. Tehnologija pak utječe na tvrtke iz telekom industrije da se natječu na prostoru čitavog svijeta. Pošte počinju razmišljati o međunarodnom poslovanju. Lokalne banke i osiguravajuća društva polako shvaćaju da moraju ili same krenuti na strana tržišta ili se pripremiti za dolazak stranaca na njihov teritorij, što će zasigurno rezultirati uništavanjem lokalnih dogovora. Nakon što se kompanije usele na novi, "strani" teritorij ili obrnuto, kada vide da stranci dolaze na njihov teritorij, obično dolaze do zaključka kako stari, prokušani sustavi utjecanja na okruženje radi ostvarenja koristi za sebe više jednostavno ne postoje. Kada sve to shvate, dodatno uviđaju da je svijet oko njih postao nepredvidiv, težak i stalno promjenjiv.

U svijetu stalnih promjena koje se ne mogu kontrolirati, svaka tvrtka koja želi opstati kroz duži vremenski period ne smije se oslanjati na menadžersku praksu visoke razine interne i eksterne kontrole. Shellova studija je pokazala kako su "preživjele kompanije" uspješno kreirale slobodni interni prostor koji im je zatim pomogao da se nose s promjenljivim nekontrolabilnim okruženjem. Njihova menadžerska praksa je bila prožeta visokom razinom tolerancije prema ljudima i idejama, kako izvana tako i iznutra.


Visoka razina tolerancije

Iako visoka razina tolerancije rasipa resurse, pozitivno utječe na prilagodbu okruženju u stalnoj promjeni, nad kojim tvrtka nema kontrolu. Štoviše, visoka razina tolerancije pomaže u postupnom obnavljanju poslovnog portfelja bez da se koristi "diktat" s vrha.

Način na koji sve to funkcionira može se lijepo ilustrirati primjerom kojeg mnogi od nas iskuse svake godine: svako proljeće moramo odlučiti između niske i visoke razine tolerancije kada moramo podrezati ruže. Naš konačni izbor ovisi o rezultatu koji želimo postići na ljeto. Ukoliko vrtlar želi uzgojiti najveće i najveličanstvenije ruže u susjedstvu, jače će ih podrezati. Svaki će ružin grm svesti na jednu, najviše tri grane, od kojih će svaku reducirati na dva ili tri pupoljka. Biljka je prisiljena uložiti sve svoje resurse u svoj "temeljni biznis". U lipnju se tada mogu očekivati prekrasni primjerci koji će zadiviti sve susjede.

Doduše, ako vremenske prilike ne budu dobre, ako se u travnju ili ranom svibnju pojavi oštar mraz, mali broj preostalih izdanaka na ružinom grmu bi mogao pretrpjeti veliku štetu. Još gore, budu li mraz, posjet divljači ili iznenadna invazija zelene muhe doista velikih razmjera, može nam se dogoditi da u potpunosti ostanemo bez ruža, da nam se grane, ili pak cijeli grm, potpuno unište! Stoga zaključujemo kako jako podrezivanje u nepredvidivoj okolini predstavlja vrlo opasnu strategiju. Ako znamo da živimo na prostoru gdje je klima hirovita, te posebice ako želimo imati ruže svake godine, tada ćemo svakako ostaviti više grana na jednom grmu i više pupoljaka na jednoj grani. Tada vjerojatno nećemo imati najveće ruže u susjedstvu, no zasigurno ćemo uvećati vjerojatnost da će ruže i dogodine cvasti u našem vrtu.