Najdublji dio ljudske prirode je onaj koji tjera ljude - svakog od nas - da se izdignu iznad postojećih okolnosti i nadvladaju svoju prirodu. Ako možete na to apelirati, tada zahvaćate u potpuno novi izvor ljudske motivacije. Možda je to razlog zašto sam učenje Roberta Greenleafa o liderstvu služenjem smatrao tako izuzetno inspirativnim, tako poletnim, tako oplemenjujućim.
Prije mnogo godina zainteresirao sam se za pojam "uspjeha" - što je to uspjeh i kako se on definira. Mislim da "uspjeh" svatko želi i traži. No, pitanje je kako ga postići. To me je pitanje toliko okupiralo da sam se posve udubio u izučavanje literature objavljene u posljednjih 200 godina u potrazi za izgubljenom mudrosti prethodnih generacija. Pregledao sam doslovce stotine knjiga, članaka, bibliografija i otkrio jedan uznemirujući obrazac. Gledano unatrag, tijekom prvih 150 godina proučavana literatura je gotovo u cijelosti bila usmjerena na "karakter", na ono što bismo mogli nazvati etikom karaktera. Autori su pisali o tome kako razviti kvalitete integriteta, poštenja, hrabrosti, suosjećanja, doprinosa, odgovornosti, pravednosti. Po završetku tog perioda, zbog novih i jakih društvenih sila, naglasak se postupno pomaknuo od etike karaktera u nešto što bismo mogli nazvati "etikom osobnosti" koja se više usmjerava na tehnike nego na načela. Uglavnom, sve se svodilo na to kako izgledati uspješno izvana, uz malu ili nikakvu pažnju usmjerenu na ono što se događa iznutra.
Otkriće ovog pomaka motiviralo me da napišem knjigu "Sedam navika uspješnih ljudi". Ljude koji u prvi plan stavljaju etiku osobnosti, koji su usredotočeni na vanjsko, na tehnike i image, uspoređujem s drvetom slabih korijena. Takvo drvo neko vrijeme može dobro izgledati, ali se ne može oduprijeti prvom vjetru ili kiši. Nasuprot tome, ljudi koji žive u skladu s etikom karaktera posjeduju snažne, duboke korijene poput stabala u veličanstvenim šumama sekvoja. Takvi ljudi pobjeđuju sve životne nedaće te uvijek nastavljaju rasti i razvijati se.
Opisano ponašanje često možete susresti u organizacijama ili kod pojedinaca. Osobno vjerujem u lidere koji se razvijaju "iznutra prema van", radije negoli "izvana prema unutra". Time želim reći kako smatram da bi vlastitu energiju u najvećoj mjeri trebali posvetiti razvoju našeg karaktera. Snaga karaktera je na prvi pogled drugima često nevidljiva, poput korijena koji podržava veliko stablo. Samo ako njegujemo korijenje možemo očekivati i plodove. U slučaju njegovanja karaktera, drugi ljudi će nam vjerovati, te će time naš utjecaj i rezultati rasti.
Širom svijeta danas se događaju velike promjene. Vjerujem da se korijeni tih promjena mogu pronaći u dvije moćne sile. Jedna od njih je dramatična globalizacija tržišta i tehnologija. Plimni val tih promjena, na vrlo pragmatičan način, osnažuje utjecaj druge sile: bezvremenskih, univerzalnih načela koja su upravljala i uvijek će upravljati svim oblicima trajnog uspjeha. Posebno se to odnosi na ona načela koja daju "zrak" i "život" stvaralačkoj snazi ljudskog duha koji zapravo stvara vrijednosti na tržištima, u organizacijama te najznačajnije, u životima pojedinaca.