Pripreme
Svi smo proživjeli te savršene trenutke kada na gotovo nevjerojatan način sve dolazi na svoje mjesto, kada nas događaji - koji se ne mogu predvidjeti, a kamoli kontrolirati - na neki način vode našim putem. Pojam koji najbolje opisuje ono što se događa u takvim trenucima jest "sinkronicitet". U svom klasičnom djelu "Sinkronicitet: načela nekauzalnog povezivanja", C.G. Jung definira pojam kao "smislenu koincidenciju dva ili više događaja koji su povezani nekim dubokim smislom, a ne slučajem". U tijeku tih predivnih trenutaka kao da nam pomažu neke nevidljive ruke. Moja osobna potraga za razumijevanjem sinkroniciteta proizašla je iz niza životnih događaja koji su me vodili na putu unutarnje transformacije.
Bio je listopad 1973. godine, a ja sam tada imao 39 godina. Afera Watergate izbila je u javnost u rujnu prethodne godine. Bilo je to vrijeme u kojem sam živio "dobar život". Premda sam događanja u aferi Watergate pratio iz prilične blizine, za mene su ona bila prije neka "buka u pozadini" nego bilo što drugo. Svu pažnju sam tada usmjerio na vođenje odvjetničke tvrtke u Houstonu, Teksas, koja je ubrzo počela djelovati u međunarodnim okvirima.
Krajem listopada iste godine general Alexander Haig, šef osoblja predsjednika Nixona, nazvao je mog oca Leona Jaworskog ("Pukovnika") i rekao mu da želi s njim razgovarati o preuzimanju mjesta specijalnog tužitelja.
Sljedećeg jutra otac je odletio u Washington gdje je prihvatio ponuđeni posao uz traženo jamstvo potpune neovisnosti u istražnom procesu i zagarantirano pravo da u slučaju potrebe izvede Predsjednika na sud. Tijekom narednih mjeseci otkrio je zastrašujuće dimenzije afere Watergate koje je želio podijeliti s osobom od punog povjerenja, a to sam bio ja, njegov sin. To je iskustvo potpuno promijenilo moj život.