"Što je to 'strategija'?" klasik je menadžerske misli u kojem je profesor Michael Porter odlučio, sukladno svom sudu, postaviti granice o tome što jest, a što nije strategija. Autora su na pisanje potaknuli kolege iz znanstvene zajednice i savjetničkih kuća koje su se, kroz međusobno uspoređivanje organizacija i kopiranje istih koncepcija, bavile prodajom usluga savjetovanja u strateškom pozicioniranju i izgradnji konkurentne prednosti.
Prije nego što pobliže analiziramo sadržaj i koncepte njegova razmišljanja, te procijenimo naše slaganje s istim, moramo se zapitati dva povezana pitanja. Jesu li dvanaest godina nakon objave teksta njegove poruke jednako značajne i primjenjive kao tada, te ukoliko jesu, na koji način ih možemo uklopiti u naše poimanje strategije i svakodnevno poslovno odlučivanje?
Rast potrebe za globalnim natjecanjem, rast utjecaja tehnologije na poslovanje tvrtki, kao i rast raspoloživih informacija kojima su menadžeri okruženi pri donošenju odluka čini se da je danas, više nego ikada prije, stavio naglasak na potrebu razumijevanja i poslovne aplikacije Porterovih koncepata.
Posebno je vrijedno uvidjeti na koji to sadržaj Porter stavlja naglasak u ovom tekstu, sukladno jednoj od njegovih pretpostavki o tome što jeste strategija, a što nije strategija. Kao jedan od najznačajnijih nasljednika strukturalističkog pristupa strategiji (Structure-Conduct-Performance), Porter ne zagovara takav oblik formulacije strategije, kao ni njenu razliku i prednosti u odnosu na resursivni pristup. Filozofija ta dva pristupa vrlo dobro se očitava u eksternoj i internoj analizi. Porter je jasno utvrdio da se sama strategija očituje u njezinoj implementaciji. Naravno, ideja implementacije kroz niz usklađenih aktivnosti koje se međusobno podupiru i optimiziraju organizacijski input energije misao je iza Porterovog Value chain modela (1985.) što samo dodatno osnažuje argumente u korist strateške implemetacije iznesene na ovom mjestu.
Zašto nam je ta misao toliko važna? Razmislimo nakratko i prisjetimo se hrvatske političke i poslovne svakodnevnice, točnije verbalnog zlostavljanja riječi "strategija". Kada bi uzrok bio samo semantički, tada problem ne bi postojao. No, uistinu je teško vjerovati da obrazovani i poslovno educirani ljudi ne razumiju kako prikazivanje strateškog planiranja i formulacije bez identificiranog niza promišljenih, povezanih i izvedivih aktivnosti nije ništa drugo doli "marketinški slogan" kako ga Porter naziva.
Strategija se razlikuje od operativne djelotvornosti Posljednjih dvadesetak godina menadžeri se uče voditi poslove prema novim pravilima budući da se pred kompanije postavljaju uvijek novi zahtjevi. Kako bi hitro odgovorile na konkurentske i tržišne promjene, organizacije moraju biti fleksibilne, da bi prepoznale i usvojile najbolju poslovnu praksu, moraju se stalno uspoređivati s najbolji