Nesposobnost razlikovanja strategije i operativne djelotvornosti veliki je problem. Potraga za unapređenjem produktivnosti, kvalitete i brzine, stvorila je značajan broj novih upravljačkih alata i tehnika: potpuno upravljanje kvalitetom (TQM), uspoređivanje s najboljima, konkurencija temeljena na vremenu (eng. time-based competition), outsourcing, uspostavljanje partnerskih odnosa, reinženjering poslovnih procesa, upravljanje promjenama. Premda su postignuta operativna unapređenja često značajna, mnoge su kompanije ostale frustrirane budući da te probitke nisu mogle prevesti u održivu profitabilnost. Malo pomalo, gotovo neprimjetno, menadžerski alati su zauzeli mjesto strategije.