Izgradnja kolektivnih polja kreativnosti

Razgovor s Frankom Douglasom, C.O.Scharmer Frank Douglas, doktor znanosti, predsjednik MIT centra za biomedicinske inovacije, bivši izvršni potpredsjednik tvrtke Aventis.

C.O. Scharmer, redoviti profesor na MIT-u, SAD, i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch, Helsinki. Suosnivač je SoL-a, Društva za organizacijsko učenje i ELLIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Dobitnik je nagrade McKinsey Research Award. Autor je knjige "Theory U:Leading from the Emerging Future" i koautor (Senge, Jaworski, Flowers, Scharmer) knjige "Presence: Human Purpose and the Field of the Future".

Razgovor s dr. Frankom Douglasom, Izvršnim potpredsjednikom tvrtke Aventis, Frankfurt Hoechst Njemačka, 28. srpnja 2003. g.


I. Promatrate. Zatim kreirate hipoteze. Nakon toga izvodite eksperimente.

Claus Otto Scharmer: Dr. Douglas, ekonomist Brian Arthur sugerira da se lideri moraju posvetiti trima ključnim aktivnostima, ako svoje djelovanje žele bazirati na "dubokom nastajanju": "promatranje-promatranje-promatranje", "povlačenje i reflektiranje: omogućavanje izranjanja nutarnjeg znanja", i "trenutno djelovanje".

Frank Douglas: Tako je, lijepo si opisao moj posao. Svoje djelovanje temeljim na istraživačkom procesu. Još u vrijeme kada sam bio mladi istraživač, naučio sam da u principu postoje tri ključna istraživačka procesa: promatranje, kreiranje hipoteza na osnovu tog promatranja, te na kraju eksperimentiranje. U suštini, funkcioniram upravo na taj način. Mnogo vremena provodim u promatranju. Zatim oblikujem hipoteze i osmišljavam eksperimente, koje implementiram u svakodnevni život kako bih iz njih mogao učiti.


II. Put nastaje dok kročimo njime

Nešto što često frustrira moje kolege - a pogotovo Nijemce - je želja za kreiranjem plana koji će nam unaprijed reći kako će se stvari odvijati. Često im znam reći: "Kada bi to tako bilo, danas ne bismo o svemu ovome raspravljali."

Ono što znam, a što se temelji na onome što sam uočio, jest osnovni smjer u kojem trebamo ići. Tada postavljam kriterije koji mi pomažu odrediti idemo li u pravom smjeru, trebamo li učiniti neke modifikacije te da li je postavljena hipoteza uopće ispravna. Tako da u određenom trenutku raspolažem upozoravajućim signalima i kriterijima koje sam s kolegama unaprijed definirao. Važno je napomenuti da veoma pazimo da kriteriji budu transparentni kako bi što širi krug ljudi mogao sudjelovati u procjeni našega rada. Tako izgrađen model zatim implementiramo u praksu kako bi iz njega učili i gradili daljnji put. No, istraživanje nikada ne započinjemo s gotovom slikom parcijalnih elemenata puta.

Navedeni proces koincidira s istraživačkim procesom koji se provodi u laboratoriju. Sjećam se vremena koje sam tamo proveo. Mnogo smo promatrali, mnogo smo čitali, stvarali različite hipoteze, a zatim eksperimentirali. Rezultati eksperimenta bi nas odveli ili do potvrde hipoteze ili do osmišljavanja novog eksperimenta kojim bi iznova testirali hipotezu. Na potpuno isti način funkcioniram u procesu liderstva.

COS: To što ste sada rekli veoma je zanimljivo. Volio bih čuti Vašu priču od samog početka. Stoga, možete li mi reći odakle ste?