Svoj radni vijek sam započeo u kompaniji Xerox, u njihovom istraživačkom centru. Ondje sam proveo prvih 18 mjeseci radnog staža.
COS: Je li to bilo u Xeroxovom Istraživačkom centru Palo Alto?
FD: Ne, nego u Websteru, u New Yorku.
COS: Mogli ste otići u Palo Alto?
FD: Istina je da mi je potpredsjednik i voditelj istraživanja, nakon što sam mu prenio želju za odlaskom, razočaran i frustriran onime što radim, iznio dva prijedloga. Prvi je bio da se pridružim ekipi u Palo Altou, a drugi ekipi na Sveučilištu Stanford koja se bavila istraživanjem "Teorije odlučivanja".
Umalo sam se odlučio za sveučilište. No ipak, završio sam u Palo Altou, u Xeroxovom Istraživačkom centru gdje sam ured dijelio s čuvenim Charlesom Levineom, inventivnim genijalcem koji je osmislio mnoge Xeroxove patente. No, nije nikada doktorirao, pa ga je kompanija, budući da je imao oko 55 godina, stalno pritiskala na prijevremenu mirovinu. Charles mi je često znao reći: "Što ti ovdje radiš? Zar ne vidiš da si 'akademik'? Vrati se natrag na faks." Jednoga dana sam mu tako rekao: "Znaš Charles, skoknuo sam na nekoliko sveučilišta da se raspitam za post-doktorski studij iz biofizike. Svi su me pitali da li me možda zanima medicina. Što ti misliš, zar ne bi bilo OK da nastavim na medicini? Naučim nešto o anatomiji, fiziologiji pa se onda vratim u naš laboratorij?"
On mi je na to odgovorio: "Frank, znaš li koliko bi ljudi željelo završiti medicinski fakultet?" I tako je bilo. Na faksu sam shvatio kako sam jako dobar kliničar, što je dovelo do novih problema. Nakon stažiranja u bolnici Johns Hopkins ponudili su mi posao na kojem bih ujedinio odjele kliničke farmakologije i farmakologije te tako povezao osnovnu prirodnu znanost i kliničku implementaciju.
IV. Osjetljivost na oba svijeta: znanost i menadžment
Tako sam stekao - što je vjerojatno u vezi s mojim menadžerskim poslom - ono što bih mogao nazvati "osjetljivost za oba svijeta", za znanost i praksu, što mi je omogućilo da kao menadžer razumijem djelovanje znanstvenika u okvirima jedne organizacije.
COS: Vratili ste se na kliniku Johns Hopkins?
FD: Da, završio sam studij na Cornellu i vratio se u Johns Hopkins na odjel interne medicine, gdje sam odradio specijalizaciju. Zatim sam krenuo na NIH (National Institutes of Health), gdje sam proveo sljedeće tri godine i učinio nešto što će vam se isprva učiniti šašavim: iskoristio stipendiju za neuroendokrinologiju. Kratko rečeno, proučavao sam proces kontrole kardiovaskularnog sustava od strane neurotransmitera. Nakon toga sam radio na Sveučilištu Chicago, na Odjelu za medicinu i kliničku farmakologiju kao ravnatelj Klinike za hipertenziju. Budući da mi je povjereno upravljanje klinikom, nisam se vratio na Johns Hopkins. Također se nisam vratio i radi dr. Julesa Axelroda, mog mentora na NIH-u, koji me je pozvao da se trajno zaposlim na Sveučilištu Chicago.
© C.Otto Scharmer, 2005. For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.dialogonleadership.org
Republished by permission.
Prijevod: Lana Kralj
Lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić