U Chicagu se nisam duže zadržavao, malo dulje od dvije godine. Za to su me vrijeme posjećivali mnogi headhunteri i nagovarali da se okušam u farmaceutskoj industriji. Nakon što sam odradio neke projekte i održao par predavanja, prihvatio sam poziv da posjetim kompaniju Ciba-Geigy budući da je tamo na mjestu voditelja istraživanja radio dr. Thomas Glenn, čovjek kojeg sam dobro poznavao. Thomas me je u kompaniju pozvao sljedećim riječima: "Gledaj Frank, jedino što želim je da dođeš raditi za nas. Možeš raditi što god želiš, samo da to bude za nas."

Za mene je to bila sjajna situacija. Dr. Arthur Rubenstein, voditelj Odjela medicine na Sveučilištu Chicago odobrio mi je jednogodišnje odsustvo na čemu ću mu uvijek biti zahvalan.

Prema dogovoru, počeo sam raditi za Ciba-Geigy i iznenada otkrio...

COS: Na kojoj su lokaciji bili njihovi uredi?

FD: U Summitu, New Jersey. Moj se zadatak odnosio na formiranje malenog tima kojeg smo nazvali "Klinička biologija" sa zadatkom razvoja tzv. translacijskog istraživanja. Imitirali smo NIH gdje se na jednom prostoru kombiniraju laboratorijska i klinička istraživanja.

Tri godine kasnije postao sam voditelj istraživanja za američki Ciba-Geigy. Mislim da su za tu promociju u prvom redu zaslužni rezultati tima kojeg sam vodio, budući da smo uspjeli stvoriti mnoge kvalitetne preparate na koje je Odjel razvoja bezuspješno trošio ogromne količine novca.


V. Transformacija malog istraživačkog tima u centar za inovacije

U tom je vremenskom razdoblju tim koji sam vodio i koji je na početku bio vrlo mali, samo nas osmorica, narastao do brojke od četrdeset članova. Što je još važnije, tim je postao neka vrsta centra u kojeg su istraživači raznih područja dolazili po savjet, kao i ljudi iz Odjela za razvoj. Stoga su članovi tima postali izuzetno "tražena roba" u cijeloj organizaciji. Slobodno mogu reći kako smo se bavili otkrićima i razvojem u kasnijim fazama. Kada je došao trenutak da netko naslijedi dr. Thomasa Glenna koji je otišao u drugu tvrtku, ja sam bio jedan od kandidata. Kolege su me podržali i okarakterizirali kao "znanstvenika i kliničara koji razumije otkrića", tako da sam ubrzo zatim postao direktor.

Na novom radnom mjestu sam otkrio neke kvalitete kojih ranije nisam bio svjestan. Dr. Max Wilhelm koji je nažalost preminuo, u to je vrijeme bio glavni menadžer Odjela za istraživanje i razvoj. Tri tjedna prije njegove smrti, prilikom našeg posljednjeg susreta u njegovoj kući, rekao mi je sljedeće: "Znaš Frank, kada smo razmišljali o tvojim sposobnostima, bilo nam je jasno da ti nisi čovjek za Odjel istraživanja, već za vezu između prakse i istraživanja. Kod tebe smo dodatno uočili jednu rijetku kvalitetu, sposobnost sustavnog razmišljanja. A ta je kvaliteta prava rijetkost među znanstvenicima."

Zatim je nastavio: "Sposobnost translacije druga je tvoja velika kvaliteta. Kod tebe je razvijena sposobnost uočavanja kvalitetnih spojeva i intuitivni osjećaj koliko će ti spojevi uspješno funkcionirati u praksi. Zato smo znali da ćeš biti uspješniji kao menadžer znanstvenicima, nego kao znanstvenik sam za sebe."