COS: Potpuno vas razumijem budući da mi je poznat njemački mentalitet. Najednom se u Frankfurtu pojavi Amerikanac i počne uvoditi promjene. Mora da vam je doista bilo teško...

FD: Ha, ha... Točno tako!

COS: Jeste li tada govorili njemački?

FD: Ne, nisam. Kasnije ću Vam reći kada i kako sam počeo učiti njemački.

COS: Kako ste onda uspjeli "preživjeti"?

FD: Reći ću Vam što se točno dogodilo. Naime, na prvom sastanku, i to nikada neću zaboraviti, napravili smo veliku pogrešku, budući da nismo osigurali prevoditelja. Nisam siguran da li bi se situacija odvila u drugom smjeru, no činjenica jest da nije bilo prevoditelja. A sastanku na kojem sam predstavljen od strane uprave prisustvovalo je 700 ljudi. Ustao sam i naravno, progovorio na engleskom jeziku. Nakon pet do deset minuta grupa ljudi je ustala sa svojih mjesta, rekla nešto što nisam razumio, i izašla iz dvorane.

COS: Ma dajte. Zar se to dogodilo? Zar su ljudi ustali i otišli? I to samo nakon 15 minuta?

FD: Ne nakon 15 minuta, već nakon 10 minuta, tek što sam počeo govoriti. Zatim sam upitao preostale što znači ta gesta, a oni su mi objasnili kako su to većinom članovi Radničkog vijeća te da je njihov predsjednik umoran od toga da djelatnici ne govore njemački. I tako su jednostavno napustili dvoranu.

COS: Dakle, jezik je bio glavni problem.

FD: Da. Budući da su znali da ne govorim njemački, mislim da su taj demonstrativni izlazak unaprijed planirali. Na tu sam provokaciju odgovorio na "moj način". Rekao sam im sljedeće: "Znam da za nas Amerikance mislite kako smo lijeni i ne želimo učiti strane jezike. To je čak i točno. Ovoga trena čvrsto odlučujem dati sve od sebe kako bih naučio vaš jezik. Iako ne znam hoću li uspjeti, vi ćete vidjeti da se svojski trudim. Posvetit ću se tome kako bih vlastitim primjerom pokazao da se svi zajedno trebamo truditi, promijeniti ustaljene navike i obrasce ponašanja. Ali znajte, od vas očekujem da na sličan način pristupite poslu u budućnosti!"