Došli smo do toga da se svaki projekt u budućnosti treba predstaviti s posebnim naglaskom na osvješćivanje pojedinih, po našem sudu, ključnih pitanja:
1. O kojim se mehanizmima radi?
2. Koja je hipoteza u pozadini?
3. Koji su konkurentni proizvodi?
4. Koja je razina kvalitete, prema raznim parametrima, spojeva s kojima raspolažemo?
5. S prelaskom iz faze u fazu, što se događa s praktičnom primjenom?

Preciznije rečeno, razvili smo svojevrsni sustav ocjenjivanja.

Profesor Ernst Winnacker je bio jedan od članova ocjenjivačkog vijeća. Nakon jednog sastanka mi se obratio: "Frank, ne mogu vjerovati kako ti to funkcioniraš. Sjedio si na sastanku čitava četiri dana, a da nisi niti jednom rekao što misliš. Prepustio si se "tijeku". Pa ipak, čini mi se kako si potpuno kontrolirao sve što se tamo događa."

No, nije baš ispravno protumačio moje ponašanje. Budući da smo razvili robustan proces, uopće nisam želio ništa kontrolirati. Iz takvog procesa nastaju rezultati s kojima lider "može živjeti". To je posve jednostavno. Budući da je proces potpuno transparentan i otvoren, ja, kao lider, se ne uplićem u rezultate i procjene što je dobro, a što nije dobro. Naravno, imam svoje mišljenje o svemu, ali moja osobna istina nije toliko važna kao istina ocjenjivačkog suda.

U procesu su mnogi postajali ljutiti te su tijekom prezentacije na mene usmjeravali svoje negativne komentare. Pokušavao sam sve to ignorirati, samo kako bi nastavili dalje budući da sam jako dobro poznavao narav znanstvenika, vrlo ponositih ljudi: na kraju dana moraju biti sigurni da im je obraz očuvan.


XI. Vodstvo putem "kreiranja središnje točke"

COS: I opet ste učinili isto. Još u Ciba-Geigy ste kreirali središnju točku. I zatim...