U debati smo sudjelovali Günther Wess i ja osobno, a s druge strane je bio prof. Mutschler, vrlo ugledni, umirovljeni akademik i farmakolog koji je uz još jednog čovjeka predstavljao sindikate, g. Klemm, bivši ministar gospodarstva u pokrajini Hesse i moderator, g. Christian Schulte, poznati radio voditelj.

Na samom početku sam upozorio Günthera da u ovakvoj situaciji nitko ne može pobijediti, da nismo prisutni kako bismo pobijedili. Štoviše, smatrao sam kako uopće ne bismo trebali raspravljati već iskoristiti priliku kako bismo pojasnili prisutnima što činimo i zašto to činimo. To je značilo da se ni sa kime nećemo svađati. Čak i da netko kaže neku neistinu, nećemo odgovoriti. Između neistine i odgovora mora proći barem desetak minuta, a odgovor nikako ne smije biti direktan.

Smatrao sam da uglavnom trebamo šutjeti. Nakon što smo ušli u prostoriju, profesor me je odmah napao i optužio da činim grozne stvari koje štete kompaniji. Sindikalist također. Tada je moderator iznenada rekao: "U redu, a sada da čujemo dr. Douglasa i dr. Weissa." Pričao sam o tome što pokušavamo postići promjenama i to na njemačkom jeziku. Zatim sam se okrenuo prema Güntheru pozivajući ga da iznese svoje mišljenje. Slijedilo je iznošenje stavova različitih sudionika panel diskusije, bez direktnog međusobnog suprotstavljanja. Pažljivo smo slušali da bi zatim, kada je na nas došao red da odgovorimo, pojašnjavali što želimo postići s planiranim promjenama.

Pred sam kraj diskusije, g. Webber je ustao i rekao: "U redu dr. Douglas, mislim da ste nas uvjerili da moramo raditi na drugačiji način. Mislim da smo shvatili kako moramo unaprijediti našu inovativnost i produktivnost. Također ste nas uvjerili da nam trebaju i nove vještine. Možemo li sve to postići bez otpuštanja radnika?" Nikada neću zaboraviti taj trenutak. Odgovorio sam mu kako mislim da je to odlično pitanje i odlučio ispričati prisutnima na koji smo način rješavali slične probleme u prošlosti, u Ciba-Geigy i Marion Merrill Dowu. Znanstvenicima je bilo ponuđeno da se vrate na univerzitete na određeni period vremena, usvoje nove vještine, a firma im je bila spremna sve vrijeme plaćati plaću i onda ih iznova zaposliti. Jedino što smo zahtijevali je doktorat na nekom, nama interesantnom području. Bili smo spremni podržati pojedince koji žele učiti. To je bila prekretnica.

COS: Atmosfera se izmijenila...

FD: Da, atmosfera se posve izmijenila.