Izgradnja kolektivnih polja kreativnosti - 3.dio

Razgovor s Frankom Douglasom, C.O.Scharmer Frank Douglas, doktor znanosti, predsjednik MIT centra za biomedicinske inovacije, bivši izvršni potpredsjednik tvrtke Aventis.

C.O. Scharmer, redoviti profesor na MIT-u, SAD, i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch, Helsinki. Suosnivač je SoL-a, Društva za organizacijsko učenje i ELLIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Dobitnik je nagrade McKinsey Research Award. Autor je knjige "Theory U:Leading from the Emerging Future" i koautor (Senge, Jaworski, Flowers, Scharmer) knjige "Presence: Human Purpose and the Field of the Future".

XIII. Spajanje platformi za inoviranje

FD: To je ono što uvijek prvo činim. Reći ću vam sada nešto o jednoj od ključnih promjena koje se ovdje događaju, uvođenju novog znanstvenog područja "kemijske biologije" u našu organizaciju. 2000. godine pozvan sam da održim govor na simpoziju pod nazivom "Otkrivanje i tehnologija izrade lijekova". Nastupio sam nakon glavnog govornika Craiga Ventera, koji je bio doista sjajan završivši svoje izlaganje o dekodiranju ljudskog genoma sljedećim riječima: "Na ovom području još mnogo toga moramo učiniti i spoznati, a onaj tko je zadužen za 'teži dio priče', za konverziju spoznaja u konkretne lijekove, jest Frank Douglas koji će vam sada govoriti o teškoćama s kojima se susreće u svome radu."

Priliku koja mi je pružena iskoristio sam za predstavljanje nekih svojih promišljanja koja su me tada okupirala i na kojima sam radio s kolegama u kompaniji. Radi se upravo o tom novom segmentu u ekspanzivnom razvoju kojeg nazivam "kemijska biologija", ili "kemijska genomija" prema nekim kolegama. Ustvari, radi se o jednoj veoma jednostavnoj opservaciji, činjenici da smo posljednjih godina previše energije usmjeravali na uvećavanje raznolikosti kemijskih struktura, a premalo na proučavanje bioloških struktura i pravilima koja bi nam pomogla da efikasnije stvaramo nove lijekove. Moje je mišljenje da produktivnost cjelokupne farmaceutske industrije ovisi o premošćivanju ovog jaza.

Implementacija gore navedenih promišljanja u Aventisu bila je sve samo ne jednostavan zadatak. Stoga sam se odlučio za pokretanje "pilot projekta". Cilj pilot projekta se odnosio na kvalitetnije povezivanje različitih projektnih timova, njih 50-ak, i stvaranje "zajednice prakse" kako bi došlo do razmjene znanja među znanstvenicima.

Tako smo stvorili potpuno novu zajednicu ljudi, svojevrsnu kemijsko-biološku platformu za inovacije, koja je na jednom mjestu okupljala kemičare, biologe i stručnjake na području ljudskog metabolizma, kojima je na taj način osiguran prostor za zajednički rad, razmišljanje, podjelu informacija i znanja. Vjerovao sam da ćemo tako povećati našu produktivnost što se kasnije pokazalo točnim. No, nije to bilo jednostavno postići. Organizacija se svojski trudila da odbaci takvu ideju iz svojeg "imunološkog sustava". Morali smo se boriti sa skepticima koji su tvrdili da je takvo povezivanje i okupljanje nemoguće provesti. Nisam se dao smesti. Potražio sam pomoć savjetnika koji mi je pomogao u vođenju samog procesa promjene. Kao što sam već ranije rekao, ja sam samo postavio kriterije, a savjetnicama sam zatim prepustio rad s ljudima na procesu promjene.